| Cena: |
| Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Kraljevo, Kraljevo |
Godina izdanja: 1993
ISBN: 86-7047-157-4
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Otkrovenja & preinačenja
Izdavač: Svetovi, Novi Sad
Biblioteka Spektar
Priredio i pogovor napisao: Gojko Tešić
Povez: tvrd
Broj strana: 632
Ilustrovano.
Spolja kao na slikama (krajevi hrbata malo zacepljeni).
Pečatirana, poneka žućkasta flekica, lepo očuvana.
Književnoistorijska „šetnja“ kroz šumu srpske avangarde, dakle kroz jedan nedovoljno istražen ili pak pogrešno i površno prikazan prelom i prevrat unutar srpske književnosti u prve tri decenije 20. veka – od Ćurčinovog poetsko/poetičkog „Pustite me kako ja hoću!“ (1902) do „Turpitude“ Marka Ristića (1934) čini ovu našu priču o poetsko/poetičkim radikalizmima u srpskoj književnosti, čini mi se, vrlo provokativnom.
Ono što mi se od samog početka nametalo kao paradigmatska ideja jeste govor o tradiciji avangarde ili pak o avangardi kao tradiciji unutar srpske književne kulture, ali i kulture jugoslovenske ili jugoslovenskih književnosti sa ključnim poetičkim obeležjem o raskidu sa tradicionalističkim modelom književne umetnosti. I naravno, suočio sam se sa eliotovskim konceptom tradicije kao niza vrednosti koji stvaraju jedan poredak unutar sistema jedne literature, ali i sa paradoksom kada je reč o avangardi: da li se može i sme govoriti o tradiciji avangarde.
Naš odgovor je posle pet decenija bavljenja književnoistorijskim eksperimentom, radikalnim prelomom i prevratom unutar srpske i ostalih jugoslovenskih književnosti, da se danas i ovde može i mora govoriti o tradiciji avangarde ili pak o avangardi kao tradiciji.
Naprosto i zbog činjenice što je stvaralačka praksa iskoraka iz već kanonizovane tradicije moderne prve i druge decenije 20. veka nametnula u razdoblju između dva svetska rata sasvim novi tip i pevanja i mišljenja o književnosti čiji su glavni junaci Crnjanski, Vinaver, Rastko Petrović, zenitisti braća Micići, Drainac, De Buli, D. Aleksić i dr. – i sami nadrealisti koji su unutar tog konteksta, koji možemo označiti kao avangardistički, neka vrsta opreke onome što se stvaralo dvadesetih godina, odnosno pomalo paradoksalno avangarda unutar avangarde, ili, pak, avangarda kontra avangarde. Ili neka vrsta antiavangardističkog avangardizma.
- Gojko Tešić
(K-157)