pregleda

Antologija pesništva srpske avangarde 1902-1934


Cena:
1.100 din
Stanje: Polovan sa vidljivim znacima korišćenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Kraljevo,
Kraljevo
Prodavac Nije trgovac

Macondo (5256)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 7792

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: 1993
ISBN: 86-7047-157-4
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Otkrovenja & preinačenja

Izdavač: Svetovi, Novi Sad
Biblioteka Spektar
Priredio i pogovor napisao: Gojko Tešić
Povez: tvrd
Broj strana: 632
Ilustrovano.
Spolja kao na slikama (krajevi hrbata malo zacepljeni).
Pečatirana, poneka žućkasta flekica, lepo očuvana.

Književnoistorijska „šetnja“ kroz šumu srpske avangarde, dakle kroz jedan nedovoljno istražen ili pak pogrešno i površno prikazan prelom i prevrat unutar srpske književnosti u prve tri decenije 20. veka – od Ćurčinovog poetsko/poetičkog „Pustite me kako ja hoću!“ (1902) do „Turpitude“ Marka Ristića (1934) čini ovu našu priču o poetsko/poetičkim radikalizmima u srpskoj književnosti, čini mi se, vrlo provokativnom.

Ono što mi se od samog početka nametalo kao paradigmatska ideja jeste govor o tradiciji avangarde ili pak o avangardi kao tradiciji unutar srpske književne kulture, ali i kulture jugoslovenske ili jugoslovenskih književnosti sa ključnim poetičkim obeležjem o raskidu sa tradicionalističkim modelom književne umetnosti. I naravno, suočio sam se sa eliotovskim konceptom tradicije kao niza vrednosti koji stvaraju jedan poredak unutar sistema jedne literature, ali i sa paradoksom kada je reč o avangardi: da li se može i sme govoriti o tradiciji avangarde.

Naš odgovor je posle pet decenija bavljenja književnoistorijskim eksperimentom, radikalnim prelomom i prevratom unutar srpske i ostalih jugoslovenskih književnosti, da se danas i ovde može i mora govoriti o tradiciji avangarde ili pak o avangardi kao tradiciji.

Naprosto i zbog činjenice što je stvaralačka praksa iskoraka iz već kanonizovane tradicije moderne prve i druge decenije 20. veka nametnula u razdoblju između dva svetska rata sasvim novi tip i pevanja i mišljenja o književnosti čiji su glavni junaci Crnjanski, Vinaver, Rastko Petrović, zenitisti braća Micići, Drainac, De Buli, D. Aleksić i dr. – i sami nadrealisti koji su unutar tog konteksta, koji možemo označiti kao avangardistički, neka vrsta opreke onome što se stvaralo dvadesetih godina, odnosno pomalo paradoksalno avangarda unutar avangarde, ili, pak, avangarda kontra avangarde. Ili neka vrsta antiavangardističkog avangardizma.

- Gojko Tešić

(K-157)

NE ŠALJEM U INOSTRANSTVO I NE ŠALJEM POUZEĆEM!

Predmet: 85649863
Otkrovenja & preinačenja

Izdavač: Svetovi, Novi Sad
Biblioteka Spektar
Priredio i pogovor napisao: Gojko Tešić
Povez: tvrd
Broj strana: 632
Ilustrovano.
Spolja kao na slikama (krajevi hrbata malo zacepljeni).
Pečatirana, poneka žućkasta flekica, lepo očuvana.

Književnoistorijska „šetnja“ kroz šumu srpske avangarde, dakle kroz jedan nedovoljno istražen ili pak pogrešno i površno prikazan prelom i prevrat unutar srpske književnosti u prve tri decenije 20. veka – od Ćurčinovog poetsko/poetičkog „Pustite me kako ja hoću!“ (1902) do „Turpitude“ Marka Ristića (1934) čini ovu našu priču o poetsko/poetičkim radikalizmima u srpskoj književnosti, čini mi se, vrlo provokativnom.

Ono što mi se od samog početka nametalo kao paradigmatska ideja jeste govor o tradiciji avangarde ili pak o avangardi kao tradiciji unutar srpske književne kulture, ali i kulture jugoslovenske ili jugoslovenskih književnosti sa ključnim poetičkim obeležjem o raskidu sa tradicionalističkim modelom književne umetnosti. I naravno, suočio sam se sa eliotovskim konceptom tradicije kao niza vrednosti koji stvaraju jedan poredak unutar sistema jedne literature, ali i sa paradoksom kada je reč o avangardi: da li se može i sme govoriti o tradiciji avangarde.

Naš odgovor je posle pet decenija bavljenja književnoistorijskim eksperimentom, radikalnim prelomom i prevratom unutar srpske i ostalih jugoslovenskih književnosti, da se danas i ovde može i mora govoriti o tradiciji avangarde ili pak o avangardi kao tradiciji.

Naprosto i zbog činjenice što je stvaralačka praksa iskoraka iz već kanonizovane tradicije moderne prve i druge decenije 20. veka nametnula u razdoblju između dva svetska rata sasvim novi tip i pevanja i mišljenja o književnosti čiji su glavni junaci Crnjanski, Vinaver, Rastko Petrović, zenitisti braća Micići, Drainac, De Buli, D. Aleksić i dr. – i sami nadrealisti koji su unutar tog konteksta, koji možemo označiti kao avangardistički, neka vrsta opreke onome što se stvaralo dvadesetih godina, odnosno pomalo paradoksalno avangarda unutar avangarde, ili, pak, avangarda kontra avangarde. Ili neka vrsta antiavangardističkog avangardizma.

- Gojko Tešić

(K-157)
85649863 Antologija pesništva srpske avangarde 1902-1934

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.