| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Vračar, Beograd-Vračar |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2006
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
6 knjiga klasika srpske poezije, neoavangardnog majstora Vladimira Kopicla.
Čitane, odlično očuvane.
Smernice (2006)
Promašaji (2008)
Sovin izbor (2008)
27 pesama: tenkovi & lune (2011)
Format zveri (2015)
Udaljeni bubnjevi (2020)
Kopicl predočava svet u izmicanju, svet u kome nisu stalni ni oblici, ni pojave, ni procesi, ni značenja. Ni sam jezik, ni ono što jezik označava po navici. Otuda Kopiclova poezija jeste veliki istraživački proces u kome se uvek iznova nadograđuje osvojeni poetički horizont, u kome se neprestano proširuje jezik poezije (ako uporedimo jezik Kopiclovih stihova s početka dvehiljaditih s jezikom njegovih pesama iz Udaljenih bubnjeva, namah ćemo uočiti tu jezičku razliku), u kome se saznajna perspektiva saobražava sa svojevrsnom poetikom izmicanja. […] Predstavljajući svet u kome je sve destabilizovano, u kome su destabilizovani, osporeni i u stalnom izmeštanju i ključni pojmovi iskustva, i povlašćene pesničke teme od slike sveta, preko refleksivnog susreta s njegovim pojavnim izrazima, među kojima priroda ima sve važnije mesto u ovoj poeziji, do erotskih tonova i potemkinovske iluzije vremena, pesme Vladimira Kopicla u Udaljenim bubnjevima istražuju svet duboko proživljen i u toj proživljenosti već okončan. Zvuk tih pesama postaje odjek našeg iskustva. (Gojko Božović)
Vladimir Kopicl (Đeneral Janković, 5. avgust 1949) srpski je pesnik i esejista, prevodilac, umetnik, novinar, pozorišni i filmski kritičar.[1]
Biografija
Rođen je 8. avgusta 1949. godine u Đeneral Jankoviću, na Kosovu i Metohiji. Osnovnu i srednju školu završio u Novom Sadu, gde je i diplomirao na Katedri za jugoslovensku i opštu književnost Filozofskog fakulteta.
Radio je od 1971. do 1973. godine kao urednik Centra za umetnost Tribine mladih u Novom Sadu, 1978. i 1979. godine radio kao profesor u Centru za obrazovanje kadrova prevodilačke i kulturološke struke u Karlovačkoj gimnaziji (1978—1979), a od 1981. godine bio je zaposlen u redakciji „Dnevnika“ kao književni, filmski, pozorišni kritičar i urednik.
Uređivao je nekoliko književnih časopisa (Letopis Matice srpske, Rays/Luči/Los Rauos/Strahlen, TRANSkatalog), član žirija (BITEF, Malo Pozorje, FIAT, Festival profesionalnih pozorišta Vojvodine...), bio je osnivač, selektor i predsednik Umetničkog odbora Internacionalnog festivala alternativnog i novog teatra INFANT u Novom Sadu i selektor Festivala profesionalnih pozorišta Vojvodine, Jugoslovenskog pozorišnog festivala u Užicu i Sterijinog pozorja u Novom Sadu.
Od 1971. do 1976. godine bio je aktivan na polju konceptualne umetnosti, performansa, proširenih medija i izlagao na mnogim samostalnim i grupnim izložbama u našoj zemlji i svetu. Njegovi radovi iz ove oblasti uključeni su u nekoliko evropskih i svetskih antologija i zbornika, na primer – Klaus Groh, Aktuelle Kunst in Osteuropa, DuMont Aktuel, Cologne, 1972,...
Članstvo u udruženjima
Srpsko književno društvo,[2]
Srpski PEN centar,
Društvo književnika Vojvodine,
Jugoslovensko društvo za umetnost i tehnologiju spektakla – JUSTAT,
Međunarodna federacija filmskih kritičara - FIPRESCI,
Udruženje pozorišnih kritičara i teatrologa Srbije,
Međunarodno udruženje pozorišnih kritičara - AICT.
Dela
Knjige poezije
Aer (Matica srpska, 1978),
Parafraze puta (Matica srpska, 1980),
Gladni lavovi (KZNS, 1985),
Vapaji & konstrukcije (Matica srpska, 1986),
Pitanje poze (Matica srpska, 1992),
Prikaze – nove i izabrane kratke pesme (Matica srpska,1995),
Klisurine (Narodna knjiga, 2002),
Pesme smrti i razonode – izabrane i nove pesme (Orpheus, 2002),
Smernice (NB Svetozar Marković, 2006),
Promašaji (NB `Stefan Prvovenčani`, 2008),
Sovin izbor (NB `Vladislav Petković Dis`, 2008),
27 pesama: tenkovi&lune (Kulturni centar Novi Sad, 2011),
Nesvršeno, dvojezično izdanje (2011),
Tufne - izabrane pesme (2013),
Knjige eseja
Mehanički patak, digitalna patka (Narodna knjiga, 2003),[3]
Prizori iz nevidljivog (Narodna knjiga, 2006).
Rad i prevod zbornika i antologija
Telo umetnika kao subjekt i objekt umetnosti (Tribina mladih, 1972),
Trip – vodič kroz savremenu američku poeziju (Narodna knjiga, 1983 – sa Vladislavom Bajcem),
Novi pesnički poredak – antologija novije američke poezije (Oktoih, 2001 – sa Dubravkom Đurić),
Milenijumski citati (Orpheus, 2005),
Vrata panike – Telo, društvo i umetnost u mreži tehnološke derealizacije (Orpheus, 2005),
Tehnoskepticizam (Orpheus, 2007)
Nagrade i priznanja
Brankova nagrada, za knjigu poezije Aer, 1979.
Sterijina nagrada za pozorišnu kritiku, 1989.
Nagrada Društva književnika Vojvodine za knjigu godine, za knjigu poezije Klisurine, 2003.
Nagrada „Stevan Pešić”, za knjigu poezije Klisurine, 2003.
Nagrada „Istok-Zapad”, za knjigu Smernice, 2006.
Disova nagrada, 2008.
Nagrada „Desanka Maksimović”, 2012.
Nagrada „Ramonda serbika” za višegodišnje stvaralaštvo koje je ostavilo poseban pečat u istoriji savremene srpske književnosti 2017.
Nagrada „Branko Miljković”, za knjigu poezije Udaljeni bubnjevi, 2020.
Nagrada „Dimitrije Mitrinović”, za roman Purpurna dekada, 2021.
Udaljeni bubnjevi