Godina izdanja: 1989
ISBN: 86-401-0030-6
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski

Autor - osoba Golob, Zvonimir, 1927-1997
Naslov Stope : izabrane pjesme / Zvonimir Golob ; izabrao Branimir Donat ; esej napisao Branimir Bošnjak
Vrsta građe poezija
Jezik hrvatski
Godina 1989
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Nakladni zavod MH, 1989 (Zagreb : `Ognjen Prica`)
Fizički opis 294 str. : ilustr. ; 20 cm
Drugi autori - osoba Donat, Branimir (priređivač, sakupljač)
Bošnjak, Branimir (autor dodatnog teksta)
Zbirka Arion : integralna biblioteka poezije Riječ, slika, glas
(Pl.)
Napomene Tiraž 3.000
Str. 239-256: Topografija erotičnog u poeziji Zvonimira Goloba / Branimir Bošnjak
Hronologija: str. 261-268
Glasovi kritike: str. 270-287
Predmetne odrednice Golob, Zvonimir – Poezija

Stvaralački temperamentan i radoznao, sklon traženju i istraživanju, mijenama, pa čak i odustajanjima, Zvonimir Golob cijelim svojim bogatim i nadasve raznolikim umjetničkim opusom pokazuje i dokazuje da među umjetnostima postoje bitna suglasja, te da se jeka nekog stiha može nazrijeti u čudesnoj igri svjetla i sjena na fotografiji nekog prelijepog ženskog akta, dok se u melodiji neke šansone zacijelo čuje i jeka neke daleke, možda čak i trubadurske tradicije.
Svijet doživljaja i mogućnost ljudskog izražavanja u pjesnikovoj interpretaciji lirski su i spontani.
Tražeći od početka zlatnu žilu moderniteta, rujući po nepoznatom, skrivenom i nesvjesnom, ovaj pjesnik ljubavi i patetičnog osjećanja čovjekove odgovornosti uporno je težio vrijednostima visoke i čiste emocije.
Avantura umjetničkog stvaranja, kao i narav same kreacije, bila je za Zvonimira Goloba oduvijek čisto erotični čin, akt spajanja i razdvajanja. Erotizam njegove poezije je očit: riječ je o pjesniku tragične spoznaje čovjekova dvojstva određenog životom i smrću, ljubavlju i smrću.

GOLOB, Zvonimir, pjesnik, prevoditelj i esejist (Koprivnica, 19. II. 1927 – Zagreb, 1. VI. 1997). U Zagrebu je polazio gimnaziju, a od 1942. i Umjetničku školu. Maturirao 1946. te započeo na zagrebačkom Filozofskom fakultetu studij engleske, ruske i jugoslavenskih književnosti i filozofije; 1948. isključen s fakulteta zbog suprotstavljanja tezama R. Zogovića. Potom radio u antikvarijatu; od 1953. profesionalni književnik i prevoditelj. Bio je jedan od pokretača i urednika Krugova (1952), urednik Telegrama (1964–67), član uredništva časopisa Republika i The Bridge, Nakladnog zavoda MH, RTV-Zagreb, pokretač i urednik biblioteke »Kolibri« (1984). God. 1976. potpredsjednik i 1980–83. tajnik Društva književnika Hrvatske. Pisao je pjesme, dnevničku i esejističku prozu, književne i likovne kritike, feljtone, šansone te prevodio. Javio se 1945. knjigom Osjetljivo srdce, od 1950. redovito surađivao u periodici (Hrvatsko kolo, Literatura, Krugovi, Književnost, Republika, Književne novine, Telegram, Forum, Hrvatski tjednik i dr.). Prve Golobove knjige temelje se pretežito na poetici nadrealističke izražajnosti s neobičnim lirskim opažanjima, igrom asocijacija i alogičnom metaforikom, pa je u njima blizak španjolskim pjesnicima, napose F. G. Lorki. Ta se bujna slikovitost i retorika smiruje potkraj 1950-ih da bi zbirka Elegije (1963) označila prijelomnu točku. Otada ljubav i erotska nadahnuća definitivno postaju sustavnom temom Golobove pjesničke, antologičarske i prevoditeljske djelatnosti. Njegova je ljubavna poezija naglašeno metaforična, sklona manirističkim figurama i s izrazitim osjećajem za glazbenu ekspresivnost riječi. U kasnijoj su lirici semantički ezoterizam i gotovo artificijelni oblik ustupili mjesto sve većoj komunikativnosti, slobodnom stihu i kolokvijalnu govoru kao okvirima za iskazivanje slatko-gorkih ljubavnih iskustava. Pisao je i stihove za djecu. Kao iznimno plodan prevoditelj G. je prepjevao Lorkina Pjesnika u New Yorku (Zagreb 1956), Jesenjinovu Ispovijest huligana (Rijeka 1964) te Krčmarsku Moskvu (Zagreb 1978), Nerudino Tijelo žene (Rijeka 1966), 20 ljubavnih pjesama i jednu očajnu (Zagreb 1975) te 100 soneta o ljubavi (Zagreb 1976), Prévertovu Barbaru (Zagreb 1982), izbor iz češke i slovačke lirike Milovanje prije sna (Zagreb 1982), Wolkerovu Tešku uru (Zagreb 1984) i dr. Također je preveo i antologijski prikazao poeziju manje poznatih naroda (kinesku, japansku, arapsku), Pjesnici Azije. Ljubav i vjekovi (Zagreb 1955), poeziju arhetipskog i magijskog izraza tzv. primitivnih naroda, Amuleti, poezija primitivnih naroda (Zagreb 1951, s Irenom Vrkljan) i Ptica u oku sunca, pjesme primitivnih naroda (Zagreb 1958, s I. Vrkljan). Za tisak je priredio više knjiga domaćih i stranih pjesnika, npr. T. Ujević: Mamurluci i pobješnjela krava (Zagreb 1956); s A. Majetićem sastavio je leksikon Suvremeni pisci Hrvatske (Zagreb 1979), a priredio je i izbor iz hrvatske ljubavne poezije Gorki med (Zagreb 1986), zatim Antologiju svjetske ljubavne poezije 20. stoljeća (Zagreb 1997) te izbor hrvatskih prepjeva pjesama S. Jesenjina Crni čovjek (Zagreb 1986). Pisao je i scenarije za crtane filmove te skladao i pisao šansone. God. 1963. utemeljio je skupinu „Studio 64“ koja je afirmirala zagrebačku školu šansone, a sam je objavio dvije zbirke šansona, snimio dvadesetak gramofonskih ploča i dobio više nagrada na festivalima zabavne glazbe. Bavio se i umjetničkom fotografijom. Zastupljen je u više antologija, a pjesme su mu prevedene na dvadesetak stranih jezika; u Pragu je 1988. tiskana knjiga Golobovih izabranih pjesama Na srdci kámen. Dobio nagrade „Goranov vijenac“ (1973), Nagradu grada Zagreba (1979), „Tin Ujević“ (1992).
DJELA: Osjetljivo srdce. Zagreb 1945. – Okovane oči. Zagreb 1946. – Sna koji te može zamijeniti nema. Zagreb 1952. – Afrika. Zagreb 1957. – Glas koji odjekuje hodnicima. Zagreb 1957. – Elegije. Zagreb 1963. – Kao stotinu ruža. Zagreb 1970. – Čovjek i pas i druge šansone. Zagreb 1971. – Naga. Zagreb 1971. – Područje poljubaca. Zagreb 1976. – Čemu služe roditelji. Zagreb 1977. – Poezija i kabala. Zagreb 1978. – U(l)kus duodeni. Zagreb 1978. – Devet elegija. Zagreb 1979. – Grlice u šumi. Zagreb 1979. – Sjena križa. Zagreb 1986. – Dnevnik 1985. Zagreb 1987. – Stidljive ljubavne pjesme. Zagreb 1988. — Stope. Zagreb 1989. – Rana. Gornji Milanovac 1990, Zagreb 1996.

LIT.: Š. Vučetić: Četvorica i jedan slikar. Republika, 9(1953) 7/8, str. 689–693. – D. Cvitan: Afrika Z. Goloba. Krugovi, 6(1957) 5, str. 444–450. – M. Zurl: Pobuna krvi. Republika, 13(1957) 6/7, str. 557. – S. Diana: Glas koji odjekuje hodnicima. Izraz, 2(1958) IV/9, str. 267–270. – K. Špoljar: Glas koji odjekuje hodnicima. Književne novine (Beograd), 9(1958) 66, str. 3. – P. Milosavljević: Književni imenik. Polja (Novi Sad), 5(1959) 39, str. 6. – Z. Mrkonjić: Hrvatsko poslijeratno pjesništvo i njegova kritika. Kritika, 2(1969) 4, str. 43–50. – I. Mandić: Uz dlaku. Zagreb 1970, 213. – Z. Mrkonjić: Suvremeno hrvatsko pjesništvo, 1. Zagreb 1971, 103, 115–118, 120–121, 136, 171. – V. Pavletić: Proces simbolizacije i korelativne evokacije u suvremenoj hrvatskoj poeziji. Kritika, 4(1971) 19, str. 553–579. – J. Ujević: Z. Golob, Naga. Marulić, 5(1972) 3, str. 81–82. – B. Donat: Pjesništvo Z. Goloba. Republika, 36(1980) 10, str. 944–951. – B. Bošnjak: Apokalipsa avangarde. Rijeka 1982, 74–86. – N. Jurica: Uzajamnost i samoća. Vjesnik, 47(1987) 13. VI, str. 17. – D. Redjep: Od sna i za san. Odjek, 40(1987) 11, str. 7. – V. Pavić: Dnevnik 1985. Revija, 28(1988) 5, str. 512–513. – B. Jelušić: Rukopis strepnje. Vjesnik, 51(1990) 19. V, str. 16. – B. Donat: Umjesto vijenca Zvonimiru Golobu. Vijenac, 5(1997) 90, str. 11. – B. Džebić: Trubadur naših dana. Vjesnik, 58(1997) 4. VI, str. 21. – T. Maroević: Glas koji odjekuje. Slobodna Dalmacija, 54(1997) 5. VI, str. 37.

MG P72 (N)