| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Kraljevo, Kraljevo |
Godina izdanja: 2014
ISBN: 978-86-7346-923-2
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Izdavač: Dereta, Beograd
Biblioteka Prevodi Stanislava Vinavera
Izbor, prepev, napomene i pogovor: Stanislav Vinaver
Predgovor: Nadežda Vinaver
Povez: broširan
Broj strana: 200
Pečatirana, veoma dobro očuvana.
Delo Fransoa Vijona ostalo je do današnjeg dana zagonetno. Istoričari književnosti smatraju Vijona jednim od najvećih imena francuske poezije a njegovo pesničko zaveštanje jedinstvenom, najneobičnijom pesničkom ostavštinom srednjeg veka. Njegovi stihovi su za neke prethodnica novog vremena, a drugi smatraju da je on poslednji izdanak prethodnog doba, surovog, prepunog zla, a njegovi stihovi poetski izraz koji odgovara takvom vremenu.
Prihvatan kao negativan junak, brzo se preobraćao u pesnika paćenika. Neke ljude su privlačili stihovi patetičnog tona, druge satiričnog, neki su uživali u slojevitoj akrobatici povezivanja veoma različitih stvari, a neki su u Vijonovom opusu našli remek-delo ezoterične poezije. Vijonove stihove odlikuje istinsko majstorstvo u formalnom smislu. Iako se tom vremenu odriče lirizam, ne treba zaboraviti da je Vijon dobio u nasleđe četiri veka maštovite francuske književnosti koju je dobro poznavao.
Uz svoj prevod Vijona, Vinaver je ostavio i svoj pogovor i svoje komentare kojima je objasnio kako je čitao, kako je razumeo Vijona i njegovo vreme; dao nam je svoje viđenje najpoznatijih izdanja i komentara Vijonove poezije; uputio nas je na ozbiljne probleme metrike i razlike francuskog i srpskog stiha kao „put od jednog bola do njegove rime“. U pogovoru i komentaru ponovo otkrivamo onu vijugavu stazu Vinaverovog traženja izvora i veza, od trubadurskih zanosa, starodubrovačke opijenosti rečima, pa do teksta prevoda „u pravom Vijonovom tonu i ritmu“, kao odgovor na želju prevodioca da se „ta ekstaza i ta gorčina, i ta osveta – ne izgube u tkivu srpskih stihova kao što su se uglavnom gubile i izgubile u tolikim prevodima, sračunatim na isključivi doslovni prevod nizova reči“.
(K-87)