| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1965
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Autor - osoba Crnjanski, Miloš, 1893-1977
Naslov Tri poeme / Miloš Crnjanski
Vrsta građe poezija
Ciljna grupa odrasli, opšte (lepa književnost)
Jezik srpski
Godina 1965
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1965 (Beograd : `Slobodan Jović`)
Fizički opis 41 str. : ilustr. ; 19 cm
Zbirka Albatros ; ǂkolo ǂ4, 2
Sadržaj Sadrži: Stražilovo ; Serbia ; Lament nad Beogradom
(Broš.)
NAPOMENE UZ OVO IZDANJE
U svojoj izjavi Nikoli Drenovcu („Pisci govore”, str. 65), pesnik je rekao da je „Lament nad Beogradom” njegova labudova pesma.
Poema „Stražilovo” napisana je u Italiji, u proleće 1921. godine. Prvo je, iste godine, objavljivana u nastavcima u časopisima „Kritika” i „Misao”, a zatim u „Srpskom književnom glasniku”. Definitivan tekst se prvi put pojavio u časopisu „Putevi”, pod uredništvom Marka Ristića. Tekst ovog izdanja štampan je, pregledan od pisca lično, prema tekstu u izdanju „Odabrani stihovi”, Pariz, 1954.
Poema „Serbia” napisana je na novinarskom putu, na Krfu, gde je pisac, u kući našeg konzula Anića, napisao nekoliko violentnih članaka za dnevni list „Vreme” o stanju u kom je zatekao naša vojnička groblja. Na njih je, kako se u naslovu kaže, država potrošila manje nego što na Krfu košta magarac. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Boža Maksimović tražio je hapšenje i stavljanje pod sud pisca tih članaka.
Poema „Lament nad Beogradom” napisana je, pri odmoru, na plaži u blizini Londona, u mestu koje se zove Cooden Beach. Prvo, originalno izdanje štampano je u ograničenom broju primeraka, u vanrednoj štampi štamparije Garamond, u Johanesburgu. Drugi tekst objavljen je u „Književnim novinama” u Beogradu.
Miloš Crnjanski je rođen 1893. godine u Čongradu, školovao se kod fratara pijarista u Temišvaru, studirao u Rijeci i Beču, završio komparativnu književnost, istoriju i istoriju umetnosti u Beogradu.
U međuratnom periodu bio je profesor i novinar, istaknuta figura modernističke književnosti, polemičar u nizu raznorodnih pravaca, urednik antikomunistički orijentisanog lista Ideje. Kao niži diplomatski službenik, kao ataše za štampu i dopisnik Centralnog presbiroa, boravio je u Berlinu (1929–1931, 1935–1938) i Rimu (1938–1941). Kao novinar, specijalni dopisnik i reportažni pisac reprezentativnih beogradskih listova Politika i Vreme, izveštavao je iz Španskog građanskog rata i iz skandinavskih zemalja.
Drugi svetski rat ga je zatekao u Rimu, odakle je – posle nemačke okupacije i rasparčavanja Kraljevine Jugoslavije 1941. godine – sproveden, poput ostalih diplomatskih službenika, za Madrid i Lisabon. U 1941. godini priključio se emigrantskoj vladi Kraljevine Jugoslavije u Londonu. Budući da je bio novinar izrazito antikomunističke orijentacije, otpušten je iz diplomatske službe 1945. godine. Ostao je u emigraciji, u Londonu, u periodu između 1945. i 1966. godine. Označen kao predratni simpatizer pronemačke politike nije mogao dobiti prikladno zaposlenje – radio je kao knjigovođa u obućarskoj radnji i prodavac knjiga, ostajući često bez posla i u krajnjoj životnoj oskudici. Tek 1966. godine dozvoljeno mu je da se vrati u Beograd, u kojem je umro 1977. godine.
Kao romansijer, pesnik, putopisac, dramski pisac, pripovedač, novinar, on je obeležio i istorijsku i književnu pozornicu srpskog jezika. U svojoj životnoj i umetničkoj sudbini spojio je neka od najznačajnijih svojstava srpske i evropske istorije: visoku umetničku vrednost, samotništvo i siromaštvo, apatridsku sudbinu koja je postala evropska sudbina pisca, nepoznatost i privatnost egzistencije kao sadržaj savremenog duhovnog lika. Vrativši se u Beograd, svom lutalaštvu pripojio je povratak u zavičaj. I premda nikada nije u javnoj svesti imao onaj značaj i ono mesto koje je zasluživao kako po osećajnosti i duhovnosti svojih dela tako i po savršenstvu njihovog umetničkog izraza, Miloš Crnjanski ostaje najveći srpski pisac u dvadesetom veku.
MG161 (N)