pregleda

Hora - Ibrahim Hadžić


Cena:
999 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Beograd-Palilula,
Beograd-Palilula
Prodavac Nije trgovac

Vidara (1043)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 2634

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2000.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Recenzija iz NIN-a:

Sudimo li po elementima koji u njima preovlađuju (samo po njima), pesme u novoj Hadžićevoj zbirci možemo razvrstati u tri tematska kruga. Najčešće, i najvećma, u njegovom vidnom polju je odnos između čoveka i prirode; koncentrisan je, zatim, pesnik na položaj humane jedinke u uže i šire shvaćenom vremenu; vidljiv je, najzad, njegov naum da saopšti svoja (auto)poetička stanovišta.
Bliskost sa prirodom sugeriše neprekinutu pesnikovu vezu sa zavičajem. A rečena veza je, opet, izraz težnje za povratkom u nekadašnji harmonični svet. U izvesnoj meri, ovakve pesme posreduju ideju permanentnog kretanja, bujanja i obnavljanja života - `ludilo vegetacije` podrazumeva, dabome, prožimanje raznovrsnih pojava i fenomena u okrilju prirode... Temeljna pesnikova tema je, međutim, narušeno jedinstvo čoveka i sveta koji mu je darovan. Pesme, tako, ponajpre poentiraju korenitu promenu odnosa između čoveka i prirode. Smreka donesena iz zavičaja ne odoleva u urbanim uslovima. `Jezivi spomenik šumskog požara`, panj svedoči premoć destruktivnih sila. `Okamenjena milionska starost` sadržana u pečurki dočekuje čoveka `koji će je raspeti`. Brojeći `oborena stabla`, lirski subjekt u stvari prebrojava `tmurne vjekove`. Nepomirljivo razdvojeni, čovek i priroda se pesniku ukazuju kao `trgovac` spram `hrama`. Lišena integrativne moći, priroda više i nije drugo do projekcija odnosa među ljudima i u ljudskoj zajednici.
Devedesete godine tek proteklog veka uokviruju, u Hadžićevim pesmama, vreme shvaćeno u užem smislu reči. Bilo da evociraju konkretan događaj (nestanak putnika u Štrpcima), ili da aludiraju na karakteristično stanje svesti (prilikom `događanja naroda`), bilo da promišljaju cikličnu suštinu `velike gubitnice` istorije, ili da dočaravaju egzistencijalnu ugroženost jedinke - to su pesme o vremenu smrti, društvenom i moralnom sunovratu, kolektivnom ludilu. `Kraj vijeka` - veli, između ostalog, Hadžić u `Zemaljskoj knjizi` - `Islikava krvave topografske mape... Povlači granice od jednog prerezanog grla/Do drugog`... Vremenske su međe, u celom nizu drugačijih pesama iz ovog kruga, znatno razmaknutije: položaj čoveka, sićušnog i u bespuću izgubljenog, bez nade da otkrije uporište i smisao svog postojanja, viđen je u odnosu spram nenaklonjenog univerzuma.
Oslonjeni na značenja nekoliko pesama iz trećeg kruga, mogli bismo konstatovati da je (auto)poetički segment zbirke sveden i standardan. Stvari, međutim, ni izbliza ne stoje tako. Pesma `Primamljiva ponuda`, recimo, dokazuje da učinci tematskog razvrstavanja unutar ove zbirke mogu biti samo radni i privremeni. Reč je o karakterističnim stihovima koji čitaoca uključuju u sam proces nastajanja pesme. Stanje pesnikovog duha, životne realije, simultani tokovi `događanja`, raznovrsne opservacije i refleksije međusobno se ukrštaju i, pri tom, smenjuju sa autopoetičkim komentarima o tome šta bi pesma trebalo da sadrži i kakav bi oblik trebalo da ima. Integrativno svojstvo pesme je sasvim dobro vidljivo: motivsko-tematske (i bilo koje druge) elemente nije ni potrebno ni mogućno razlučivati, međusobno su uslovljeni i u funkciji ostvarivanja punoće i složenosti doživljaja.
Takva je funkcija, zapravo, namenjena celini zbirke Hora (vreme, sat, pravi čas). Realizovana je tzv. slobodnim stihom, pesničkim jezikom u kome se sjedinjuju svojstva govornog i diskurzivnog. I kome je, mada mu figurativna energija i aluzivnost ne nedostaju, komunikativnost bitno obeležje. Same po sebi, pesme deluju udruženim dejstvom svojih činilaca, množinom smislova. I kad bi bilo svrhovito diferencirati ih, prividno različite pesme su složene naizmenično tako da `podležu` kontekstualnom delovanju - značenje jedne prelama se u značenju druge... U svemu, istaknuti predstavnik naraštaja koji je na književnu scenu stupio početkom sedamdesetih, Ibrahim Hadžić je svojom osmom zbirkom ostvario koncepcijski i metodološki zrelo pesničko delo višestrukih vrednosti. Zbirka Hora je poetski govor iz svog vremena i o njemu, koliko i govor o vanvremenim odredbama našeg bivstvovanja.

Ima posvetu (mislim da je autor).

Mek povez.
Format: 12x20 cm
Broj stranica: 92
Godina izdanja: 2000.

S obzirom da rasprodajem biblioteku, svaki vid dogovora je moguć pri kupovini većeg broja knjiga.

Ocenjivanje kvaliteta može biti subjektivno, molim vas ocenite i sami preko slika.
Sve knjige koje su pisane nekadašnjim srpsko-hrvatskim su označene kao srpski jezik.
Moguće je lično preuzimanje ili slanje posle uplate na račun.
Stvari se šalju postekspressom ili kao CC paket.
Što se tiče slanja u inostranstvo, moguće je isključivo uz prethodni dogovor.
Što se tiče slanja na Kosovo, isključivo uz prethodni dogovor.
Pogledajte i moje ostale aukcije na:
https://www.kupindo.com/Clan/Vidara/SpisakPredmeta
http://www.limundo.com/Clan/Vidara/SpisakAukcija

U toku sam rasprodaje kućne biblioteke, pri svakoj kupovini moguće je dobiti poneku knjigu na poklon ili popust na istu. U zavisnosti od našeg dogovara pre same kupovine.

Predmet: 83096295
Recenzija iz NIN-a:

Sudimo li po elementima koji u njima preovlađuju (samo po njima), pesme u novoj Hadžićevoj zbirci možemo razvrstati u tri tematska kruga. Najčešće, i najvećma, u njegovom vidnom polju je odnos između čoveka i prirode; koncentrisan je, zatim, pesnik na položaj humane jedinke u uže i šire shvaćenom vremenu; vidljiv je, najzad, njegov naum da saopšti svoja (auto)poetička stanovišta.
Bliskost sa prirodom sugeriše neprekinutu pesnikovu vezu sa zavičajem. A rečena veza je, opet, izraz težnje za povratkom u nekadašnji harmonični svet. U izvesnoj meri, ovakve pesme posreduju ideju permanentnog kretanja, bujanja i obnavljanja života - `ludilo vegetacije` podrazumeva, dabome, prožimanje raznovrsnih pojava i fenomena u okrilju prirode... Temeljna pesnikova tema je, međutim, narušeno jedinstvo čoveka i sveta koji mu je darovan. Pesme, tako, ponajpre poentiraju korenitu promenu odnosa između čoveka i prirode. Smreka donesena iz zavičaja ne odoleva u urbanim uslovima. `Jezivi spomenik šumskog požara`, panj svedoči premoć destruktivnih sila. `Okamenjena milionska starost` sadržana u pečurki dočekuje čoveka `koji će je raspeti`. Brojeći `oborena stabla`, lirski subjekt u stvari prebrojava `tmurne vjekove`. Nepomirljivo razdvojeni, čovek i priroda se pesniku ukazuju kao `trgovac` spram `hrama`. Lišena integrativne moći, priroda više i nije drugo do projekcija odnosa među ljudima i u ljudskoj zajednici.
Devedesete godine tek proteklog veka uokviruju, u Hadžićevim pesmama, vreme shvaćeno u užem smislu reči. Bilo da evociraju konkretan događaj (nestanak putnika u Štrpcima), ili da aludiraju na karakteristično stanje svesti (prilikom `događanja naroda`), bilo da promišljaju cikličnu suštinu `velike gubitnice` istorije, ili da dočaravaju egzistencijalnu ugroženost jedinke - to su pesme o vremenu smrti, društvenom i moralnom sunovratu, kolektivnom ludilu. `Kraj vijeka` - veli, između ostalog, Hadžić u `Zemaljskoj knjizi` - `Islikava krvave topografske mape... Povlači granice od jednog prerezanog grla/Do drugog`... Vremenske su međe, u celom nizu drugačijih pesama iz ovog kruga, znatno razmaknutije: položaj čoveka, sićušnog i u bespuću izgubljenog, bez nade da otkrije uporište i smisao svog postojanja, viđen je u odnosu spram nenaklonjenog univerzuma.
Oslonjeni na značenja nekoliko pesama iz trećeg kruga, mogli bismo konstatovati da je (auto)poetički segment zbirke sveden i standardan. Stvari, međutim, ni izbliza ne stoje tako. Pesma `Primamljiva ponuda`, recimo, dokazuje da učinci tematskog razvrstavanja unutar ove zbirke mogu biti samo radni i privremeni. Reč je o karakterističnim stihovima koji čitaoca uključuju u sam proces nastajanja pesme. Stanje pesnikovog duha, životne realije, simultani tokovi `događanja`, raznovrsne opservacije i refleksije međusobno se ukrštaju i, pri tom, smenjuju sa autopoetičkim komentarima o tome šta bi pesma trebalo da sadrži i kakav bi oblik trebalo da ima. Integrativno svojstvo pesme je sasvim dobro vidljivo: motivsko-tematske (i bilo koje druge) elemente nije ni potrebno ni mogućno razlučivati, međusobno su uslovljeni i u funkciji ostvarivanja punoće i složenosti doživljaja.
Takva je funkcija, zapravo, namenjena celini zbirke Hora (vreme, sat, pravi čas). Realizovana je tzv. slobodnim stihom, pesničkim jezikom u kome se sjedinjuju svojstva govornog i diskurzivnog. I kome je, mada mu figurativna energija i aluzivnost ne nedostaju, komunikativnost bitno obeležje. Same po sebi, pesme deluju udruženim dejstvom svojih činilaca, množinom smislova. I kad bi bilo svrhovito diferencirati ih, prividno različite pesme su složene naizmenično tako da `podležu` kontekstualnom delovanju - značenje jedne prelama se u značenju druge... U svemu, istaknuti predstavnik naraštaja koji je na književnu scenu stupio početkom sedamdesetih, Ibrahim Hadžić je svojom osmom zbirkom ostvario koncepcijski i metodološki zrelo pesničko delo višestrukih vrednosti. Zbirka Hora je poetski govor iz svog vremena i o njemu, koliko i govor o vanvremenim odredbama našeg bivstvovanja.

Ima posvetu (mislim da je autor).

Mek povez.
Format: 12x20 cm
Broj stranica: 92
Godina izdanja: 2000.

S obzirom da rasprodajem biblioteku, svaki vid dogovora je moguć pri kupovini većeg broja knjiga.
83096295 Hora - Ibrahim Hadžić

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.