| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Palilula, Beograd-Palilula |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2000.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Recenzija iz NIN-a:
Sudimo li po elementima koji u njima preovlađuju (samo po njima), pesme u novoj Hadžićevoj zbirci možemo razvrstati u tri tematska kruga. Najčešće, i najvećma, u njegovom vidnom polju je odnos između čoveka i prirode; koncentrisan je, zatim, pesnik na položaj humane jedinke u uže i šire shvaćenom vremenu; vidljiv je, najzad, njegov naum da saopšti svoja (auto)poetička stanovišta.
Bliskost sa prirodom sugeriše neprekinutu pesnikovu vezu sa zavičajem. A rečena veza je, opet, izraz težnje za povratkom u nekadašnji harmonični svet. U izvesnoj meri, ovakve pesme posreduju ideju permanentnog kretanja, bujanja i obnavljanja života - `ludilo vegetacije` podrazumeva, dabome, prožimanje raznovrsnih pojava i fenomena u okrilju prirode... Temeljna pesnikova tema je, međutim, narušeno jedinstvo čoveka i sveta koji mu je darovan. Pesme, tako, ponajpre poentiraju korenitu promenu odnosa između čoveka i prirode. Smreka donesena iz zavičaja ne odoleva u urbanim uslovima. `Jezivi spomenik šumskog požara`, panj svedoči premoć destruktivnih sila. `Okamenjena milionska starost` sadržana u pečurki dočekuje čoveka `koji će je raspeti`. Brojeći `oborena stabla`, lirski subjekt u stvari prebrojava `tmurne vjekove`. Nepomirljivo razdvojeni, čovek i priroda se pesniku ukazuju kao `trgovac` spram `hrama`. Lišena integrativne moći, priroda više i nije drugo do projekcija odnosa među ljudima i u ljudskoj zajednici.
Devedesete godine tek proteklog veka uokviruju, u Hadžićevim pesmama, vreme shvaćeno u užem smislu reči. Bilo da evociraju konkretan događaj (nestanak putnika u Štrpcima), ili da aludiraju na karakteristično stanje svesti (prilikom `događanja naroda`), bilo da promišljaju cikličnu suštinu `velike gubitnice` istorije, ili da dočaravaju egzistencijalnu ugroženost jedinke - to su pesme o vremenu smrti, društvenom i moralnom sunovratu, kolektivnom ludilu. `Kraj vijeka` - veli, između ostalog, Hadžić u `Zemaljskoj knjizi` - `Islikava krvave topografske mape... Povlači granice od jednog prerezanog grla/Do drugog`... Vremenske su međe, u celom nizu drugačijih pesama iz ovog kruga, znatno razmaknutije: položaj čoveka, sićušnog i u bespuću izgubljenog, bez nade da otkrije uporište i smisao svog postojanja, viđen je u odnosu spram nenaklonjenog univerzuma.
Oslonjeni na značenja nekoliko pesama iz trećeg kruga, mogli bismo konstatovati da je (auto)poetički segment zbirke sveden i standardan. Stvari, međutim, ni izbliza ne stoje tako. Pesma `Primamljiva ponuda`, recimo, dokazuje da učinci tematskog razvrstavanja unutar ove zbirke mogu biti samo radni i privremeni. Reč je o karakterističnim stihovima koji čitaoca uključuju u sam proces nastajanja pesme. Stanje pesnikovog duha, životne realije, simultani tokovi `događanja`, raznovrsne opservacije i refleksije međusobno se ukrštaju i, pri tom, smenjuju sa autopoetičkim komentarima o tome šta bi pesma trebalo da sadrži i kakav bi oblik trebalo da ima. Integrativno svojstvo pesme je sasvim dobro vidljivo: motivsko-tematske (i bilo koje druge) elemente nije ni potrebno ni mogućno razlučivati, međusobno su uslovljeni i u funkciji ostvarivanja punoće i složenosti doživljaja.
Takva je funkcija, zapravo, namenjena celini zbirke Hora (vreme, sat, pravi čas). Realizovana je tzv. slobodnim stihom, pesničkim jezikom u kome se sjedinjuju svojstva govornog i diskurzivnog. I kome je, mada mu figurativna energija i aluzivnost ne nedostaju, komunikativnost bitno obeležje. Same po sebi, pesme deluju udruženim dejstvom svojih činilaca, množinom smislova. I kad bi bilo svrhovito diferencirati ih, prividno različite pesme su složene naizmenično tako da `podležu` kontekstualnom delovanju - značenje jedne prelama se u značenju druge... U svemu, istaknuti predstavnik naraštaja koji je na književnu scenu stupio početkom sedamdesetih, Ibrahim Hadžić je svojom osmom zbirkom ostvario koncepcijski i metodološki zrelo pesničko delo višestrukih vrednosti. Zbirka Hora je poetski govor iz svog vremena i o njemu, koliko i govor o vanvremenim odredbama našeg bivstvovanja.
Ima posvetu (mislim da je autor).
Mek povez.
Format: 12x20 cm
Broj stranica: 92
Godina izdanja: 2000.
S obzirom da rasprodajem biblioteku, svaki vid dogovora je moguć pri kupovini većeg broja knjiga.