ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2006
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Vitomir Vito Nikolić : REKVIJEM ZA SKITAČA / Реквием для скитальца / Витомир Николич ;
Izabrana poezija ; dvojezično izdanje srpsko - rusko ; Москва : Вахазар ; Београд : ИГАМ, 2006,
Физички опис 95 стр. ; 21 цм : илустр.

Српско-руска поетска библиотека = Сербско-русская поэтическая библиотека

Напомене На спор. насл. стр.: Реквијем за скитача
Упоредо срп. текст и рус. превод
О аутору: стр. 91.


Николић, Витомир, 1934-1994 - Vito Nikolić

Očuvanost 4-.

Život nije mazio pjesnika Vita Nikolića. Porijeklom Nikšićanin, rođen
je 1934. godine u Mostaru, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. Rat je
presjekao njegovo djetinjstvo. U aprilu 1941. sa porodicom je izbjegao
u Nikšić. Bio je svjedok dosad najstrašnijeg rata, stradalnik u
godinama kada se uče slova. On i njegov drug Nikola našli su bombu.
Vitov dvanaestogodišnji brat je dotrčao, uzeo bombu i bacio je. Ali,
ona je udarila u neko drvo i eksplodirala. Vito je zadobio lakše
povrede, a brat i drug su poginuli. Italijani su 1943. godine ubili
Vitovog oca. Neko vrijeme Vito je živio kod tetke u Mostaru, pa je
otuda opet morao bježati u Nikšić. A kad se rat završio, on i njegovi
vršnjaci slične sudbine okupili su se u domovima za ratnu siročad.
Kasnije će Vito u stihovima progovoriti o toj generaciji koja je morala
da shvati - `u jednom dobu kad se teško šta shvata, kako nam niko ne
može vratiti ni mrtvu majku, ni oca, ni brata`.



Možemo li da shvatimo šta znači taj osjećaj o kome priča Vito, kako
je najteže u domu bilo to kada drugovima stignu pisma, paketi ili
posjeta, a njemu ništa, niko! Ili, kad kaže: `Ja nikada ne mogu imati
velikih prohtjeva, većih od tri obroka dnevno i tople sobe!`



Siromaštvo je dostojanstveno podnosio. Pošto nije imao stan, jedno
vrijeme je noćio pod stepeništem, zatim u željezničkom vagonu. U tako
teškim životnim uslovima, razbolio se i postao česti gost sanatorijuma.
Četiri godine bio je vezan za bolesničku postelju. Već od rođenja
zadojen čemerom, nije se predavao. Sav u bolu, nadanjima i
iščekivanjima, živio je ipak svoj život.



Prve zbirke pjesama `Drumovanja` i `Sunce, hladno mi je!` Vito je
štampao o svom trošku. Iako u skromnoj opremi, bile su tražene i rado
čitane. Najčešće su ih kupovali prijatelji sa kojima je provodio
kafanski život.



Stalno je bio u sukobu s vlašću, odležao je neko vrijeme i u
zatvoru, ali su ga pojedinci iz te vlasti i štitili. Vjera Kovačević,
tadašnji sekretar Opštinskog komiteta u Nikšiću, obezbijedila mu je
garsonjeru.



Iz Nikšića se preselio u Titograd (današnju Podgoricu) i zaposlio
se u redakciji `Pobjeda`. Njegove reportaže `Crnom Gorom putem i
bespućem` su, u stvari, priče.



Ponekad je Vito priređivao književne večeri u kafanama, pred
brojnom publikom koju je on znao da razgali i uzbudi svojim stihovima.

Pisao je i pjesme za djecu, od kojih su se neke našle u čitankama za osnovce.



Vitove pjesme često se recituju u kafanskom štimungu, jer su
većinom nastale za kafanskim stolom. I danas je hit pjesma Mikija
Jevremovića `Pijem`. Vito Nikolić je otkrio da su to njegovi stihovi,
presavio je tabak i podnio tužbu zbog plagijata. Suđenje je bilo
interesantno za novinare i čitalačku publiku, ali su se njih dvojica
brzo pomirili na sudu. Zahvaljujući njihovoj `koprodukciji` dugo vec
pjevušimo pjesmu `Pijem`.



Kad god pročitamo nevelik pjesnički opus Vita Nikolića ne možemo se
oteti utisku da se radi o autentičnom pjesniku, liričaru sa spontanim
izrazom, u čijim pjesmama ima puno sjete, gorčine, lične tragike i
sugestivne slikovitosti.



Vito je prestao da drumuje 1994. godine (`Pustite me, pustite da
odem, bez pitanja kako i zašto i dokle, drumovi uvijek nekuda vode, a
ja sam nomadskom gladju proklet.`), a njegova poezija prihvaćena je u
narodu i nastavlja da živi...