| Cena: | 
| Stanje: | Polovan bez oštećenja | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje | 
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično | 
| Grad: | Novi Sad, Novi Sad | 
                                                                                        Godina izdanja: 2009
                                                                                                                        ISBN: 978-86-6053-019-8 
                                                                                                                        Jezik: Srpski
                                                                                                                        Autor: Strani
                                                                                
                        Autor - osoba 	Livaditis, Tasos, 1922-1998 = Leivaditqs, Tasos, 1922-1998 
Naslov 	Violina za jednorukog i druge pesme / Tasos Livaditis ; izbor i prevod sa grčkog Gaga Rosić 
Jedinstveni naslov 	Βιολη για μονοχειρα. scc 
Ostali naslovi 	Violina za jednorukog 
Vrsta građe 	poezija 
Ciljna grupa 	odrasli, opšte (lepa književnost) 
Jezik 	srpski 
Godina 	2009 
Izdanje 	1. izd. 
Izdavanje i proizvodnja 	Zrenjanin : Agora, 2009 (Novi Sad : Budućnost) 
Fizički opis 	132 str. ; 18 cm 
Drugi autori - osoba 	Rosić, Gaga (urednik) (prevodilac) (autor dodatnog teksta) 
Zbirka 	Biblioteka `Arijel` ; ǂknj. ǂ5 
(karton) 
Napomene 	Prevod dela: Βιολη για μονοχειρα / Τασοσ Λειvαδιτησ 
Tiraž 500 
Str. 115-125: Tasos Livaditis, pesnik čija je `jedina snaga` bila da `nema nikakvu snagu` / Gaga Rosić 
Beleška o pesniku: str. 127-128. 
Predmetne odrednice 	Livaditis, Tasos, 1922-1998 
 
Na stazi između Života i Smrti, između ljubavi i ostavljenosti, između rane i oproštaja, između sna i jave (a sna se plaši, jer nikad nisam ja taj koji spava / već onaj koji se budi), Livaditis je i na krstu između Čoveka i Gospoda. Po horizontali i po vertikali. Sapet i raspet. Ima u njemu one ukletosti Dostojevskog, i samog u potrazi za svojim Bogom i svojim krstom. 
 
Tasos Livaditis rođen je 20. aprila 1922. godine u Atini, u građanskoj porodici koja mu je omogućila kvalitetno obrazovanje i rani dodir sa književnošću i filozofijom. Studirao je pravo na Univerzitetu u Atini, ali je vrlo brzo napustio pravne nauke i posvetio se književnosti, u vremenu kada je Grčka bila zahvaćena ratom, okupacijom i dubokim društvenim previranjima. Tokom Drugog svetskog rata pridružio se Pokretu otpora protiv okupatora, a kasnije i levim političkim snagama koje su se borile za socijalnu pravdu. Zbog svojih političkih uverenja bio je zatvaran i interniran u logorima na ostrvima Makronisos i Ai Stratis, gde je proveo nekoliko godina, iskustvo koje će duboko obeležiti njegovu poeziju. 
Njegove prve pesme bile su prožete revolucionarnim idealizmom i kolektivnim entuzijazmom posleratne generacije, ali se s vremenom njegov glas menjao – od socijalnog patosa ka introspektivnoj, egzistencijalnoj lirici. Livaditis je stvarao poeziju koja istovremeno izražava veru u čoveka i bol zbog njegovog poraza, spojivši društvenu svest s dubokim metafizičkim nemirom. U njegovim pesmama česte su teme siromaštva, ljubavi, gubitka i nade, a jezik mu je jednostavan, topao i muzikalno ritmičan. 
Kao pesnik, Livaditis je bio blizak krugu levih intelektualaca koji su u književnosti videli moralni i duhovni otpor prema nasilju i nepravdi. U kasnijem periodu njegov ton postaje tiši i ličniji, a poezija se okreće introspekciji, čežnji i melanholiji. Iako je ostao veran humanističkim idealima, njegovi stihovi sve više govore o nemoći pojedinca da promeni svet, o tišini i prolaznosti, ali i o trajnoj potrebi za verom, ljubavlju i saosećanjem. 
Tasos Livaditis bio je jedan od najvoljenijih grčkih pesnika 20. veka, često nazivan „pesnikom saosećanja“. Njegov opus obuhvata pesničke zbirke koje su ušle u kanon moderne grčke poezije, a njegov uticaj oseća se i u muzici, jer su mnogi grčki kompozitori – poput Mikisa Teodorakisa – uglazbili njegove stihove. Umro je 30. oktobra 1988. godine u Atini, ostavivši iza sebe delo koje spaja lirsku jednostavnost i moralnu dubinu, i koje i danas govori glasom čoveka koji je patio, verovao i voleo. 
 
MG P40