Godina izdanja: Ostalo
Autor: Domaći
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski

Lepo ocuvana
G8
… Od svih pjesnika svoje generacije Radovan Zogović je najviše usklađivao svoju poetiku sa zahtjevima o angažovanoj umjetnosti. Mnogi su ga shvatali kao isključivo tendencioznog pjesnika, a upravo to je onemogućavalo doživljavanje i otkrivanje kvaliteta ovog pjesnika i njegove poezije. Za to je, dijelom, kriv i sam Zogović, jer je svoju poetiku objašnjavao tendencioznošću. Bez obzira na tematiku koja joj daje sadržaje, Zogovićeva poezija je nesvodiva na utilitarnost. Njeni motivi su iz realnog svijeta, i pjesnik nastoji da to budu, da bi se potpuno distancirao od formalističkih moda i pomodnosti, koje koketiraju sa zaumljem i onostranošću. Ali ti motivi probijaju stvarnost, oni su uzemljeni u dubine vremena i tradicije, jer je Zogović pjesnik otpora, otpora do inata. U tom otporu se osovljuju i sažimaju etičke, jezičke, običajne vrijednosti tradicije. Iz tog stava, iz neotstupnog otpora nastala je poema „Došljaci“ ‒ pjesme Ali Binaka, antologijsko Zogovićevo djelo. Prva pjesma ovog ciklusa predstavlja jednu od najljepših elegija našeg jezika. Ona pokazuje svu mekoću duše, svu čistotu dubina osjećajnosti na kojoj se zasniva odlučnost otpora. Bez obzira na politička shvatanja i opredjeljenja, mora se poštovati način na koji je Zogović podnio i pobijedio gotovo dvodecenijsku izolaciju. On je taj apsolutni zid izolacije slomio knjigom poezije Artikulisana riječ, koju je iznio iz njega, kojom je živio u njemu. U toj knjizi su vrhovi njegove poezije, „Kula ćutanja“, „Žilama za kamen“ i druge pjesme.

Branko Banjević

RADOVAN ZOGOVIĆ

Rođen 1907. godine u Mašnici (Gornje Polimlje, Ivangrad). Gimnaziju učio u Peći i Tetovu, a filozofski fakultet završio u Skoplju. Bio je korektor u štampariji u Skoplju, profesor gimnazije u Skoplju i Zaječaru, vaspitač u internatu privatne gimnazije u Beogradu. Često je proganjan i hapšen kao pripadnik revolucionarnog pokreta. Učesnk je antifašističke oslobodilačke borbe. Nosilac Partizanske spomenice 1941‒45. U toku i poslije rata (do kraja 1948. godine) bio je na odgovornim partijskim i društvenim funkcijama. Izdržao šesnaestogodišnju izolaciju i zabranu objavljivanja. Umro u Beogradu 1986. godine. Sahranjen u porodičnoj grobnici u Peći.