ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Ms
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Ai Qing (kineski: 艾青; pinyin: Ài Qīng; Wade–Giles: Ai Ch`ing, 27. ožujka 1910. – 5. svibnja 1996.), rođen kao Jiang Zhenghan (kineski: 蒋正涵; pinyin: Jiǎng Zhènghán) i stiliziran kao Jiang Haicheng ( kineski: 蒋海澄; pinyin: Jiǎng Hǎichéng), bio je kineski pjesnik iz 20. stoljeća. Bio je poznat pod svojim pseudonimima Linbi (kineski: 林壁; pinyin: Línbì), Ke`a (kineski: 克阿; pinyin: Kè`ā) i Ejia (kineski: 莪伽; pinyin: Éjiā).

Život
Ai Qing je rođen u selu Fantianjiang (贩田蒋), okrug Jinhua, u istočnoj kineskoj provinciji Zhejiang. Nakon što je 1928. godine upisao umjetničku školu Hangzhou Xihu, prema savjetu ravnatelja Lin Fengmiana, otišao je u inozemstvo i sljedećeg proljeća studirao u Parizu. Od 1929. do 1932. dok je studirao u Francuskoj, osim učenja umjetnosti Renoira i Van Gogha, filozofije Kanta i Hegela, također je proučavao moderne pjesnike poput Majakovskog, a posebno je bio pod utjecajem belgijskog pjesnika Verhaerena.

Nakon povratka u Šangaj, u Kini, u svibnju 1932., pridružio se Udruzi umjetnika ljevice Kine, a u srpnju je uhićen zbog suprotstavljanja Kuomintangu. Tijekom svog zatočeništva, Ai Qing je prevodio Verhaerenove pjesme i napisao svoju prvu knjigu Dayanhe—moja dadilja (大堰河—我的保姆), `Flauta od trske` (芦笛) i `Pariz` (巴黎). Konačno je pušten u listopadu 1935.

Nakon početka Drugog kinesko-japanskog rata 1937., Ai Qing je napisao `Snijeg pada na kinesku zemlju` (雪落在中国的土地上) nakon što je stigao u Wuhan kako bi podržao ratne napore. Godine 1938. preselio se u Guilin kako bi postao urednik Guixi Daily novina. Godine 1940. postao je dekan kineskog odjela na Sveučilištu Chongqing YuCai.

Godine 1941. preselio se u Yan`an, [1] i pridružio se Komunističkoj partiji Kine sljedeće godine. Počevši od 1949. bio je u kulturnim odborima.[2] Bio je urednik časopisa Poetry Magazine i suradnik urednika People`s Literature.[3]

Međutim, 1957., tijekom antidesničarskog pokreta, branio je Ding Linga [4] i bio je optužen za `desničarstvo`. Bio je prognan na farme u sjeveroistočnoj Kini 1958., a komunističke vlasti su ga 1959. prebacile u Xinjiang. Tijekom razdoblja Kulturne revolucije bio je prisiljen svakodnevno raditi čisteći zajedničke toalete za svoje selo od oko 200 ljudi, fizički zahtjevan posao koji je morao obavljati pet godina, a tada je bio u svojim 60-ima. Prema izvještaju njegovog sina Ai Weiweija, izgubio je vid na jednom oku zbog nedostatka prehrane.[5] Nije mu bilo dopušteno objaviti svoja djela Pjesma povratka (《归来的歌》) i Oda svjetlu (《光的赞歌》) sve dok nije vraćen na dužnost 1979. Godine 1979. bio je potpredsjednik Kineske udruge pisaca.

Drugi put je putovao u Francusku 1980., a 1985. francuski predsjednik François Mitterrand dodijelio mu je titulu komandanta Reda umjetnosti i književnosti.