Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1958
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski
Naziv: Ptica u oku sunca – pesme “primitivnih” naroda
Uredili: Zvonimir Golob, Irena Vrkljan
Godina izdanja: 1958
Izdavač: Znanje, Zagreb
Likovno opremio: Ivan Picelj
Pismo: Latinica
Povez: Tvrd
Ima zaštitni omot. Stanje videti na slikama. Unutrašnjost je nekorišćena.
Sadržaj:
Pesme primitivnih naroda
Afrika
Severna Amerika, Meksiko, Peru, Južna Amerika
Australija, Indonezija, Melanezija, Mikronezija, Polinezija
Grenland, Sibir, Severna Amerika
Deo uvoda:
`Kultura je poput drveta. Svaka je grana oblikovana drukčije, svaki cvijet ima svoju boju i svoj vlastiti miris, svaki plod svoju slatkoću. Svaka kultura i svaki narod ima svoju osebujnost: ali sve su grane mladice istog stabla i hrane se istim sokom-. Činjenica je da ne postoji primitivni čovjek kao takav-, -primitivni čovjek uopće. Postoje samo konkretna društva, narodi i plemena. koje, u nedostatku boljeg termina, nazivamo prirodnim (die Naturvölker) ili -primitivnima (les peuples primitifs). Primitivna zapravo tehnički nerazvijena plemena nemaju neki opći profil, općenita svojstva svuda jednaka, ili zajednički način života. U svim manifestacijama društvenog života kod različitih naroda Amerike, Azije. Oceanije, Afrike i Australije postoje veoma velike razlike, različite kulture, specifične za svaki narod posebno, negdje razvijenije, negdje manje razvijene. Kod nekih su plemena alat i oružje savršeniji, kod drugih sasvim primitival. Između pojedinih plemena postoje, dakle, goleme razlike, i zbog toga se čovječanstvo ne može podijeliti na dva dijela - civilizirane i necivilizirane, kulturne i nekulturne (primitivne) izmedu kojih je ponor što ih razdvaja, svejedno, bio on premostiv ili ne. Možemo govoriti samo više ili manje razvijenim narodima, od kojih su neki napredovali brže, zahvaljujući povoljnim uvjetima u kojima su živjeli i djelovali. Allier tvrdi da su za necivilizirane narode karaktereticna vjerovanja u mistične sile, a civilizirani narodi temelje svoja stanovišta na nauci. Takvo je mišljenje samo u izvjesnoj mjeri prihvatljivo. U zemljama, što u svom razvitku nisu mogle ici usporedo ostalim narodima, ima još uvijek krajeva i ljudi, koji prirodne pojave tumače djelovanje tajanstvenih i mističnih sila, slično kao i primitivni narodi. I u granicama iste zemlje postoje takoder slični problemi. U mnogim zemljama ima krajeva, što su i kulturno i ekonomski zaostali, oskudijevaju školama, zdravstvenim i prosvjetnim ustanovama, što su zbog svoga geografskog položaja, loših puteva i saobraćajnih veza izolirani od ostalih krajeva, a vladajuća je klasa nastojala da njihov razvitak spriječi ili barem uspori, da bi ih mogla lakše ekonomski i politički iskorištavati. U tim se krajevima ore drvenim plugom, liječnike zamjenjuju vrači i čarobnjaci, a uzroci prirodnih pojava nisu poznati, nego ih ti ljudi tumače kao aktivnost mističnih sila, na koje se može djelovati molitvom, procesijama, vračanjem, pa čak i prinošenjem žrtava. `