ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 425
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Fran Galović (selo Peteranec, 20. srpnja 1887. - selo Radenkovići u Mačvi, 26. listopada 1914.), hrvatski književnik.


Životopis
Fran Galović, hrvatski književnik iz razdoblja moderne, rođen je u Peterancu kod Koprivnice 20. srpnja 1887. Seosku pučku školu polazio je u rodnom Peterancu od 1894. a od 1898. do 1906. godine polazi zagrebačku donjogradsku gimnaziju. Klasičnu filologiju i slavistiku studirao je u Zagrebu i Pragu. Pripadao je pravaškom liberalnom pokretu.

U osvit Prvog svjetskog rata mobiliziran je u redove Austro-ugarske vojske, gdje u prvim kampanjama na Srbiju ujesen 1914. pogiba, s činom zastravnika, pokraj sela Radenkovići 26. listopada.[1] Sahranjen je 31. listopada 1914. godine na zagrebačkom groblju Mirogoju.[2][3]

Književno stvaralaštvo
Jedan je od najznačajnijih pjesnika hrvatske dijalektalne poezije. Njegove antologijske pjesme napisane su na kajkavskom narječju (npr. `Kostanj`, `Jesenski veter`, `Crn - bel`), dok od djela na štokavskom narječju zasigurno mu je najpoznatija pjesma `Childe Harold`. U većini Galovićevih pjesama bit se nalazi u onome što je ispod površine stiliziranog pjesničkog izraza; a to je motiv vječne težnje za nečim, reflektirane u sveprisutnom izražavanju ljubavi i žudnje za zavičajem, a sve zapravo u prikrivenom strahu od neumitne prolaznosti. Time je veća tragika njegove rane pogibije - život je izgubio sa samo 27 godina, kao zastavnik austrijske vojske 26. listopada 1914. u Mačvi. Pisao je i novele, kritike, drame (najpoznatija je `Tamara` iz 1907.) Njegova najbolja zbirka pjesama, `Z mojih bregov`, izdana je posmrtno 1925.

U njegovim djelima se naziralo i znanstvene fantastike.[4]

Zanimljivosti
Fran Galović i Klub 27
Činjenica da je poginuo sa točno 27 godina, svrstava ga u takozvani `klub 27`, tj. grupu utjecajnih i poznatih ljudi koji su pod nerazjašnjenim okolnostima umrli sa 27 godina (Brian Jones, Jimi Hendrix, Janis Joplin, Jim Morrison, Kurt Cobain, itd.). Okolnosti pod kojima je poginuo doista jesu nerazjašnjive, budući da se već na njegovom sprovodu na zagrebačkom Mirogoju govorilo o samoubojstvu. Toj tezi u prilog ide i dopisnica upućena Milanu Ogrizoviću, koju je napisao samo nekoliko sati prije pogibije: `Moj dragi, još te jednom pozdravljam. Jutro je i u 10 sati trebamo navaliti. Sunce je, nedjelja i divno, toplo jutro. Čovjek bi čisto poželio umrijeti u ovako sunčan dan. Reci Santissimi da se pomoli za upokoj duše moje, ako me više ne bude.`[5] Ne može se sa sigurnošću reći je li Fran pogođen metkom u srce u slučajnom okršaju ili je namjerno izašao na šanac i stajao tamo kao meta. Treba pritom napomenuti da, iako je bio naklonjen hrvatskim pravašima, nikada nije osjećao mržnju prema Srbima, niti se u ratu borio protiv Srba. Da je to tako, najbolje će nam ilustrirati njegove vlastite riječi s jedne dopisnice koju je poslao s bojišta: `Jučer sam se sastao sa jednim srbijanskim oficirom. Njegova rojna pruga je nasuprot mojoj. Zato smo se svejedno rukovali i sasvim prijateljski debatirali. Kavalirski suparnici!`[6]

Spomenik Anti Starčeviću u Osijeku
Slučajno ili ne - dva događaja dogodila su se na isti datum u razmaku od točno 100 godina! Naime, 13. lipnja 1907. Fran Galović napisao je pjesmu `Pred spomenikom Ante Starčevića`. 13. lipnja 2007. Anto Đapić, tadašnji gradonačelnik Osijeka, svečano je otkrio spomenik Anti Starčeviću na Trgu Ante Starčevića u Osijeku.