pregleda

Vesna Krmpotic, Ljevanica za Igoran, Pesme


Cena:
890 din (Predmet je prodat)
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7781)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14498

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 405
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!



Izdavač - Nolit, Beograd

Godina - 1978

108 strana

20 cm

Povez - Broširan



SADRŽAJ:

Trenutak
Ja sam ti si
Dušom te dodirujem
Obuzimanja
Cvijet i cvijetaj
Paljenica
Stvarno je samo ovo sunce maste
Kad zemlja hoće da se ne prepozna
Bijeli galeb zore
Cvijet
Cvijet i zvijezda
Orange Street
Dođe mi da odem na jug, u Jukatane...
Tula (i)
Tula (ii)
Tula (iii)
Slikovnica
Los Angeles
Ispod suncokreta, na drugoj planeti
S večeri se zelen vrt zaplavi
Šutnja je svijeća što se zlati
Sve više i više zovu me riječi
Satima bih, danima i godinama pjevala
Sad u Bengalu pjevaju kokili
U meni sviće rana
Klonuće je u voćnjacima
Gospodine, sad vidim, vidim
Ta stvar
Fantastični valcer
Stvar nimalo čudna i sasvim obična
Još uvijek mislim
Stella nuova
Govorimo o jorgovanu
Za svaku božju travku...
Pean
Žuti tulipan
Još uvijek te gutam sa korom i sjemenom...
Mjesečina u Vermontu
Nauk poniznosti
Kasno ljeto, cvjetovi, ganuca...
Puni samilosti, cvjetovi, ganuca...
Gubljenje kose
Uvijek je samo jednom
Kad bih da kažem tu nerecivu vedrinu...
Molitva
Dok te gledam...
Nježan prostor oko lotosa na gangi...
Molitvica za dan
Sve što pogledam na stih se sprema...
Naprosto tako
De profundis
Krug u medaljonu
Molitva
Washington, D. C.
Sai nam
Stanja
Onaj dio mene
Dolazi vrijeme
Vedantina
Definicija svjetlosti
Gledajući Mogranj
Mucanja
Misao u srcu
Smiješiti se
Smiješenje, cvijet bez zemlje
Visoki nocni šetac
Volim te
Dok si bio vetar
Rujan
Pisamce u Daramsalu
Mislila sam
Gola pjesma
Zemaljstvo i nezemaljstvo
Pustinjakova večernja pjesma
Riječi u snu
Ne bih nikad
Do viđenja
Oproštaj s riječi
Zahvalnica
Hvala malom kralju
Mahni mi još jednom
Isti list
Svi naši životi...
Ti ne žanješ moj čas...
Praštajuć se...
Još uvijek lila lila veče
Ovi isti dani
Pogovor


`Ljevanica za Igora nije zbirka pesama u uobičajenom smislu reči. To je dnevnik jednog izuzetnog i duboko ličnog doživljaja. U književnosti, njoj bi najsrodniji bio nezavršeni Malarmeov rukopis Pour un tombeau d`Anatole u kome je Malarme hteo da zabeleži i pesnički izrazi, tačnije rečeno: pronađe pesnički izraz za doživljaj gubitka sina i za svoj odnos prema umrlom detetu koje nastavlja da živi ne samo u njegovim uspomenama, nego i u njegovom životu.

Ima doživljaja koji su toliko intenzivni da je za njih gotovo nemoguće pronaći pravi pesnički izraz, odnosno koji se otimaju od svakog izraza. Pesme koje se sa takvim doživljajima uhvate u koštac imaju neizbežno i poneku (kako bi rekla Isidora Sekulić) `progoretinu`. Koliko od estetički izvanredno uspelih pesama, Ljevanica za Igora sastoji se i od takvih `progoretina`, mesta na kojima intenzitet doživljaja, probija savršenstvo pesničke forme i gde poezija postaje jednostavno svedočenje. U ovoj knjizi možemo pratiti ne samo puteve i transformacije jedne pesničke vizije, nego i borbu te vizije, tog iskustva, sa pesničkim oblikom: ona se čas spremno i lako uliva u oblik, čas mu izmiče, ostavljajući za sobom svaku brigu za pesnički izraz u želji da bude što neposrednije, što življe zapisana kako ne bi bila izgubljena.

I to je ono što čini pravu temu Ljevanice za Igora: borba sa zaboravom, sa tamom u koju će, neizbežno, otići sve što smo preživeli, sa vremenom u kome će sve stvari postepeno gubiti svoj intenzitet i svoju oštrinu i postati uspomene. Vesna Krmpotić pokušava da ono što će neminovno postati prošlost održi u punom sjaju sadašnjosti i to njenu knjigu čini uverljivim i uzbudljivim dokumentom o ljudskom životu i smrti.`



Vesna Krmpotić (Dubrovnik, 17. lipnja 1932. - Beograd, 21. kolovoza 2018.)[1][2][3] bila je hrvatska književnica i prevoditeljica.

Životopis
Vesna Krmpotić rođena je 17. lipnja 1932. godine u Dubrovniku. Diplomirala je psihologiju i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a bengalski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u New Delhiju. Kao supruga diplomata živjela je u Washingtonu, Kairu, Accri, New Delhiju, a od 2004. godine živjela je u Beogradu[4]. Najpoznatije joj je djelo Brdo iznad oblaka.

Djela
Nepotpun [5] popis:

Poezija (1956.), pjesme
Plamen svijeće (1962.), pjesme
Jama bića (1965.), pjesme
Dijamanti faraon (1965.), duhovno-poetska autobiografija
Indija (1965.), proza
Ljevanica za Igora (1978.), molitveno-ispovjedni pjesnički dnevnik
Jednina i dvojina (1981.), pjesme
Vilin svlak (1983.), pjesme
Kešava Madhava (1986.), drama
Orfelija (1987.), pjesme
Brdo iznad oblaka (1987.), obiteljski roman-kronika
Košulja sretnog čovjeka (1987.), knjiga priča
Pir Sunca i Mjeseca (1989.)
108 x 108 (1990.-2006.), pjesme
Bhagavatar (1990), proza
To ljubav ide prema nama (1993.), proza
Druga strana ničega (2003.), pjesme
Divni stranac (2003.-2004.), pjesme
Žar-ptica (2012.), pjesme
Portret majke Indije (2013.)
Sastavila je i prevela više antologija indijske i egipatske književnosti.

Nagrade
Krmpotić je više puta nagrađivana u Hrvatskoj, između ostaloga Godišnjom nagradom Vladimir Nazor 1975. godine, Nagradom Ivan Goran Kovačić 1988. godine, za roman Brdo iznad oblaka, Nagradom Vladimir Nazor za životno djelo 1999. godine, Nagradom HAZU za književnost 2006. godine, za zbirku pjesama 108x108, a 2008. godine dodijeljeno joj je Odličje za zasluge u kulturi,[6] te Nagradom Tin Ujević 2013. godine.

Umrla je u Beogradu 2018. godine. Pokopana je u Beogradu na Novome groblju...

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 74807489
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!



Izdavač - Nolit, Beograd

Godina - 1978

108 strana

20 cm

Povez - Broširan



SADRŽAJ:

Trenutak
Ja sam ti si
Dušom te dodirujem
Obuzimanja
Cvijet i cvijetaj
Paljenica
Stvarno je samo ovo sunce maste
Kad zemlja hoće da se ne prepozna
Bijeli galeb zore
Cvijet
Cvijet i zvijezda
Orange Street
Dođe mi da odem na jug, u Jukatane...
Tula (i)
Tula (ii)
Tula (iii)
Slikovnica
Los Angeles
Ispod suncokreta, na drugoj planeti
S večeri se zelen vrt zaplavi
Šutnja je svijeća što se zlati
Sve više i više zovu me riječi
Satima bih, danima i godinama pjevala
Sad u Bengalu pjevaju kokili
U meni sviće rana
Klonuće je u voćnjacima
Gospodine, sad vidim, vidim
Ta stvar
Fantastični valcer
Stvar nimalo čudna i sasvim obična
Još uvijek mislim
Stella nuova
Govorimo o jorgovanu
Za svaku božju travku...
Pean
Žuti tulipan
Još uvijek te gutam sa korom i sjemenom...
Mjesečina u Vermontu
Nauk poniznosti
Kasno ljeto, cvjetovi, ganuca...
Puni samilosti, cvjetovi, ganuca...
Gubljenje kose
Uvijek je samo jednom
Kad bih da kažem tu nerecivu vedrinu...
Molitva
Dok te gledam...
Nježan prostor oko lotosa na gangi...
Molitvica za dan
Sve što pogledam na stih se sprema...
Naprosto tako
De profundis
Krug u medaljonu
Molitva
Washington, D. C.
Sai nam
Stanja
Onaj dio mene
Dolazi vrijeme
Vedantina
Definicija svjetlosti
Gledajući Mogranj
Mucanja
Misao u srcu
Smiješiti se
Smiješenje, cvijet bez zemlje
Visoki nocni šetac
Volim te
Dok si bio vetar
Rujan
Pisamce u Daramsalu
Mislila sam
Gola pjesma
Zemaljstvo i nezemaljstvo
Pustinjakova večernja pjesma
Riječi u snu
Ne bih nikad
Do viđenja
Oproštaj s riječi
Zahvalnica
Hvala malom kralju
Mahni mi još jednom
Isti list
Svi naši životi...
Ti ne žanješ moj čas...
Praštajuć se...
Još uvijek lila lila veče
Ovi isti dani
Pogovor


`Ljevanica za Igora nije zbirka pesama u uobičajenom smislu reči. To je dnevnik jednog izuzetnog i duboko ličnog doživljaja. U književnosti, njoj bi najsrodniji bio nezavršeni Malarmeov rukopis Pour un tombeau d`Anatole u kome je Malarme hteo da zabeleži i pesnički izrazi, tačnije rečeno: pronađe pesnički izraz za doživljaj gubitka sina i za svoj odnos prema umrlom detetu koje nastavlja da živi ne samo u njegovim uspomenama, nego i u njegovom životu.

Ima doživljaja koji su toliko intenzivni da je za njih gotovo nemoguće pronaći pravi pesnički izraz, odnosno koji se otimaju od svakog izraza. Pesme koje se sa takvim doživljajima uhvate u koštac imaju neizbežno i poneku (kako bi rekla Isidora Sekulić) `progoretinu`. Koliko od estetički izvanredno uspelih pesama, Ljevanica za Igora sastoji se i od takvih `progoretina`, mesta na kojima intenzitet doživljaja, probija savršenstvo pesničke forme i gde poezija postaje jednostavno svedočenje. U ovoj knjizi možemo pratiti ne samo puteve i transformacije jedne pesničke vizije, nego i borbu te vizije, tog iskustva, sa pesničkim oblikom: ona se čas spremno i lako uliva u oblik, čas mu izmiče, ostavljajući za sobom svaku brigu za pesnički izraz u želji da bude što neposrednije, što življe zapisana kako ne bi bila izgubljena.

I to je ono što čini pravu temu Ljevanice za Igora: borba sa zaboravom, sa tamom u koju će, neizbežno, otići sve što smo preživeli, sa vremenom u kome će sve stvari postepeno gubiti svoj intenzitet i svoju oštrinu i postati uspomene. Vesna Krmpotić pokušava da ono što će neminovno postati prošlost održi u punom sjaju sadašnjosti i to njenu knjigu čini uverljivim i uzbudljivim dokumentom o ljudskom životu i smrti.`



Vesna Krmpotić (Dubrovnik, 17. lipnja 1932. - Beograd, 21. kolovoza 2018.)[1][2][3] bila je hrvatska književnica i prevoditeljica.

Životopis
Vesna Krmpotić rođena je 17. lipnja 1932. godine u Dubrovniku. Diplomirala je psihologiju i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a bengalski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u New Delhiju. Kao supruga diplomata živjela je u Washingtonu, Kairu, Accri, New Delhiju, a od 2004. godine živjela je u Beogradu[4]. Najpoznatije joj je djelo Brdo iznad oblaka.

Djela
Nepotpun [5] popis:

Poezija (1956.), pjesme
Plamen svijeće (1962.), pjesme
Jama bića (1965.), pjesme
Dijamanti faraon (1965.), duhovno-poetska autobiografija
Indija (1965.), proza
Ljevanica za Igora (1978.), molitveno-ispovjedni pjesnički dnevnik
Jednina i dvojina (1981.), pjesme
Vilin svlak (1983.), pjesme
Kešava Madhava (1986.), drama
Orfelija (1987.), pjesme
Brdo iznad oblaka (1987.), obiteljski roman-kronika
Košulja sretnog čovjeka (1987.), knjiga priča
Pir Sunca i Mjeseca (1989.)
108 x 108 (1990.-2006.), pjesme
Bhagavatar (1990), proza
To ljubav ide prema nama (1993.), proza
Druga strana ničega (2003.), pjesme
Divni stranac (2003.-2004.), pjesme
Žar-ptica (2012.), pjesme
Portret majke Indije (2013.)
Sastavila je i prevela više antologija indijske i egipatske književnosti.

Nagrade
Krmpotić je više puta nagrađivana u Hrvatskoj, između ostaloga Godišnjom nagradom Vladimir Nazor 1975. godine, Nagradom Ivan Goran Kovačić 1988. godine, za roman Brdo iznad oblaka, Nagradom Vladimir Nazor za životno djelo 1999. godine, Nagradom HAZU za književnost 2006. godine, za zbirku pjesama 108x108, a 2008. godine dodijeljeno joj je Odličje za zasluge u kulturi,[6] te Nagradom Tin Ujević 2013. godine.

Umrla je u Beogradu 2018. godine. Pokopana je u Beogradu na Novome groblju...
74807489 Vesna Krmpotic, Ljevanica za Igoran, Pesme

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.