ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2013.
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski

Meandar, 2013.
Knjiga nova, sa blagim tragovima da li prašine, da li štampe drugih knjiga sa kojima je bila u dodiru na zadnjoj korici.

Kao svaki dnevnik Mićanovićeva je knjiga prividno zaokružena razdobljem, središnjim mjestom i disperzijama: putovanjima, odlascima i vraćanjima, blizinom i udaljavanjem, daljinom i približavanjem. No kada se riječi u nužnoj rekapitulaciji zbroje, kada se film naprasno odvrti unatrag, jasno nam je da je pokušaj racionalizacije uzaludan: kao da je riječ o dnevniku iznad vremena i iznad mjesta, nesvodivom na dnevničke koordinate, bezvremenom jednako u prošlosti kao i u sadašnjosti, prostorno raspršenom od rodne Gunje kao stvarnog, ali i „mitskog“ ishodišta, do ne manje blizih obala Australije.

Kao da se baš ovom knjigom nakanila ispuniti Calvinova najava iz Američkih predavanja: Svaki je život enciklopedija, knjižnica, inventar predmeta, uzorak stilova, gdje sve neprestano može biti iznova pomiješano i raspoređeno na sve moguće načine. Doista, pred nama se rasprostire galerija likova, živih i mrtvih, katalog predmeta i lokaliteta, stvarnih i imaginarnih, svakodnevnih situacija i neobičnih priča, u djetinjstvu uobličenih prostora, baš kao i njihovih globalnih refleksija, pri čemu širina projekcija i bljesak novih svjetova ni po koju cijenu ne pokušava poništiti granice inicijalnog svijeta koji je dječačka radoznalost odredila kao polazište i cilj svih vraćanja.

Mićanovićev „svijet kao tekst“, kako ga je sam odredio još u vremenu prvih kucanja na vrata književnosti, govori o životu koji ne isključuje smrt, govori o smrti kao drugoj dimenziji, nipošto kao o konačnome, govori o mrtvima kao o živima koji ne napuštaju svoja mjesta, svoje prostore nakon „zemaljskih“ odlazaka, pri čemu taj odnos ne bi bilo lako svesti na, primjerice, religijske kategorije. Njegovi su „konačni“ pojmovi lišeni vremena, prostorno neukrotivi, determinirani tek autorovom osobnom hijerarhijom u strukturi snažnoga poetskog dnevnika, koji je, ako se zakratko prisjetimo H. D. Thoreaua, jedini posao pjesnika.

Miroslav Mićanović (Brčko, 15. kolovoza 1960) živio je u Gunji. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje pjesme, priče i eseje. Tekstovi su mu uvrštavani u različite antologije, izbore, preglede i prevođeni na slovenski, makedonski, slovački, ukrajinski, litavski, mađarski, poljski, francuski, španjolski, njemački i engleski jezik. Sastavio s H. Pejakovićem izbor iz suvremenoga hrvatskog pjesništva Les jeunes Croate (Migrations, Pariz, 1989), s B. Čegecom pregled hrvatskoga pjesništva osamdesetih i devedesetih Strast razlike, tamni zvuk praznine (Quorum, Zagreb, 1995), uredio s R. Simićem izbor Mlada hrvatska poezija (Apokalipsa, Ljubljana, 2000), Čovjek koji je obitelji nosio kruh; sudionik projekta Posao dvanaestorice, romani u nestajanju (Quorum, Zagreb, 1998). Objavio pjesmu Job kao zaseban grafički list u dvojezičnom izdanju, u prijevodu D. Karamana na njemački i s grafikom M. Vejzovića. Od 2001. do 2003. godine objavljivao u kulturnom prilogu Jutarnjeg lista kolumnu Jednosmjerna ulica, kritike o suvremenoj hrvatskoj pjesničkoj produkciji pisao u Vjesniku od 2005. do 2006. godine u kolumni Utjeha kaosa. Surađuje i objavljuje poeziju, prozu i kritike na I. i III. programu Hrvatskoga radija (Kutija slova, Poezija naglas, Riječi). Dobitnik nagrada Duhovno hrašće (1998) za knjigu pjesama Zib i Fran Galović (2004) za knjigu priča Trajekt, nagrade Večernjeg lista na natječaju za kratku priču 2003. i 2007. godine. Autor antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa (Zagrebačka slavistička škola, Zagreb, 2006), koja je prevedena i objavljena na engleskom (Relations, Zagreb, 2007) i mađarskom jeziku (Jelenkor Kiadó, Pečuh, 2009). Dugogodišnji je urednik časopisa Quorum i biblioteka u izdavačkom poduzeću Naklada MD (1991–2005), a sada radi u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Sudionik hrvatskih i europskih festivala poezije i kratke priče. Voditelj radionica Put u središte kratke priče, Hodanje uz prugu (poezija) za različite institucije, centre i polaznike. Živi u Zagrebu.
Objavio: Grad dobrih ljudi (poezija, CDD, Zagreb, 1984, d:p:k:m: elektroničko izdanje, 2005); J.Matanović, V. Bogišić, K. Bagić, M. Mićanović Četiri dimenzije sumnje (knjiga kritičkih tekstova, CCD, Zagreb, 1988); Zid i fotografije kraja (poezija, ICR, Rijeka, 1989, d:p:k:m: elektroničko izdanje, 2008); More i prašina (grafičko-pjesnička mapa (s V. Zelenko) Zbirka Biškupić, Zagreb, 1991); Zib (poezija, Meandar, Zagreb, 1998, 2001); B. Čegec, I. Prtenjača, M. Mićanović Nitko ne govori hrvatski / Personne ne parle croate (izbor iz poezije, Meandar, Zagreb, 2002, 2003); Trajekt (proza, Meandar, Zagreb, 2004); Prom (Wydawnictwo Uniwersytetu Śląskiego, Katowice, 2011); s B. Čegecom, S. Karuzom Tri krokodila (proza, Meandar, Zagreb, 2005); Zapadni kolodvor (proza, Meandar, Zagreb, 2006); Jednosmjerna ulica (proza, Meandar, Zagreb, 2010), Tisoč majhnih sonc na razbitem steklu (izbor iz poezije, KUD Apokalipsa, Ljubljana, 2011); Dani (proza, MeandarMedia, Zagreb, 2011).