Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1972
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Autor - osoba Boske, Alen
Naslov Beleške za jednu samoću / Alen Boske ; [preveo Ivan V. Lalić]
Vrsta građe poezija
Jezik srpski
Godina 1972
Izdavanje i proizvodnja Kruševac : Bagdala, 1972 (Kruševac : Bagdala)
Fizički opis 77 str. ; 17 cm
Drugi autori - osoba Lalić, Ivan V.
Zbirka Mala biblioteka / Bagdala. Poezija u prevodu
Napomene O poeziji Alena Boskea / Ivan V. Lalić: str. 5-11
Beleška o pesniku / I.[Ivan] V. L.[Lalić]: str. 77.
Predmetne odrednice Boske, Alen, 1919- -- Poezija
Stanje: na praznoj stranici pre sadržaja zapisana jedna rečenica hemijskom, inače veoma dobro očuvano.
Alen Boske, francuski književnik belgijsko-rusko-jevrejskog porekla. Rođen je kao Anatolij Bisk 28. marta 1919. godine u Odesi. Njegov otac, Aleksandar Bisk bio je pesnik, simbolista koji je prvo emigrirao u Varnu u Bugarskoj, da bi 1925. godine s porodicom se preselio u Brisel gde je Anatolij krenuo u školu. Od 1938. godine započeo je studije na Slobodnom univerzitetu u Briselu gde je objavljivao u svim tamošnjim raznorodnim periodikama. Kada je započeo Drugi svetski rat pristupio je belgijskoj vojsci, ali pošto je ona ubrzo kapitulirala, on se priključuje oružanim snagama Francuske. Već 1942. godine preselio se u Ameriku gde je bio urednik časopisa Slobodna Francuska i Glas Francuske. Intenzivno se druži sa mnogim evropskim piscima (Moris Materlink, Žil Romen, Tomas Man…). Kao deo američkih trupa 1944. godine učestvuje u iskrcavanju u Normandiji. Nakon rata, radi kao prevodilac u oslobođenom Berlinu. Od 1951. godine pa sve do smrti živi u Parizu kao profesionalni pisac, objavivši u tom periodu oko sto knjiga poezije, proze, drama, eseja i kritika.
U poeziji Alena Boskea vidljivi su i upečatljivi uticaji francuskog nadrealizma, naročito u njegovim ranim knjigama. Ovi uticaji, u kombinaciji sa nekom vrstom očuđene autopoetičnosti, uobličene na egzistencijalni način kroz ispitivanje i problematizaciju identiteta samog čina pisanja, rezultiraju na momente originalnom poezijom. Zanimljivo je da se u najvećem delu svog pesničkog stvaralaštva Boske nije oglašavao klasičnim zbirkama, već ciklusima-poemama sačinjenim od određenog broja neimenovanih pesama.
Interesantno je njegovo prijateljstvo sa srpskim pesnikom Brankom Miljkovićem. Naslednici Branka Miljkovića smatraju da je Boske bio upućen u okolnosti pod kojima je Miljković izgubio život u Zagrebu.
Napisao je, između ostalih, zbirke Mrtav jezik, Četiri zaveštanja, Božja muka i Sutra bez mene. Naš pesnik Branko Miljković napisao je esej Orfejsko zaveštanje Alena Boskea i objavio ga u časopisu Delo 1960. godine. Posle učešća na jednom pesničkom skupu u našoj zemlji Boske je napisao svoj prvi roman Potreba za nesrećom, posvećen Branku Miljkoviću. Prevodeći „Prvo zaveštanje“, kaže pesnikinja Mirjana Vukmirović, otkrila sam da mi je tajni smisao tih stihova odnekud poznat. Razlog svog osećanja „već viđenog“ pronalazim u ciklusu Branka Miljkovića „Svest o pesmi“ koji je posvećen Alenu Boskeu.
Umro je 8. marta 1998. godine u Parizu.
MG9