Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 267 / Tv
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Zbog loseg polozaja na polici malo se izvitoperila, ali nije nista strasno!
Džon Don (/dʌn/ dun; 22. januar 1572[1] – 31. mart 1631) bio je engleski pesnik, učenjak, vojnik i službenik rođen u katoličkoj porodici, delu katoličkog preporoda, koji je nevoljno postao sveštenik u crkvi Engleske.[3] On je bio upravnik katedrale Svetog Pavla u Londonu (1621–1631).[2] Don se smatra najistaknutijim predstavnikom metafizičkih pesnika. Njegova pesnička dela prepoznata su po metaforičnom i senzualnom stilu, a obuhvataju sonete, ljubavne pesme, religiozne pesme, latinske prevode, epigrame, elegije, pesme, satire. On je isto tako poznat je i po svojim propovedima.
Donne je rođen u Londonu 1571. ili 1572. godine, u rimokatoličkoj obitelji koja je odvratila, kada je prakticiranje te vjere bilo ilegalno u Engleskoj.[7] Donne je bio treće od šestero djece. Njegov otac, također po imenu John Donne, oženjen nekom Elizabeth Heywood, bio je velškog podrijetla i upravitelj tvrtke Ironmongers u londonskom Cityju. Međutim, izbjegavao je neželjenu pozornost vlade iz straha od progona.[8][9]
Njegov otac je umro 1576., kada je Donne imao četiri godine, ostavljajući njegovoj majci Elizabeth odgovornost da sama odgaja djecu.[2] Heywood je također bio iz rekurentne rimokatoličke obitelji, kći Johna Heywooda, dramatičara, i sestre velečasnog Jaspera Heywooda, isusovačkog svećenika i prevoditelja.[2] Također je bila pranećakinja Thomasa Morea.[2] Nekoliko mjeseci nakon što joj je muž umro, Donneina majka se udala za dr. Johna Symingesa, bogatog udovca s troje djece.
Donne se školovao privatno; međutim, nema dokaza koji podržavaju popularnu tvrdnju da su ga podučavali isusovci.[2] Godine 1583., u dobi od 11 godina, počeo je studirati na Hart Hallu, sadašnjem koledžu Hertford, Oxford. Nakon tri godine studija, Donne je primljen na Sveučilište u Cambridgeu, gdje je studirao još tri godine.[10] Donne, međutim, nije mogao dobiti diplomu ni na jednoj instituciji zbog svog katoličanstva, budući da je odbio položiti prisegu na vrhovnu vlast potrebnu za diplomiranje.[11] Godine 1591. primljen je kao student pravne škole Thavies Inn, jednog od Inns of Chancery u Londonu.[2] Dana 6. svibnja 1592. primljen je u Lincoln`s Inn, jednu od gostionica suda.[2]
Godine 1593., pet godina nakon poraza španjolske Armade i tijekom povremenog englesko-španjolskog rata (1585.-1604.), kraljica Elizabeta izdala je prvi engleski statut protiv sektaškog neslaganja iz Engleske crkve, pod naslovom `Zakon za obuzdavanje papskih odvratnika `. Definirao je `papske odvratnike` kao one `osuđene zato što se nisu popravljali u nekoj crkvi, kapelici ili uobičajenom mjestu za zajedničku molitvu da bi tamo čuli božansku službu, ali su se suzdržali protivno načelu zakona i statuta koji su do sada doneseni i predviđeni u tom korist`. Donneov brat Henry također je bio sveučilišni student prije uhićenja 1593. zbog skrivanja katoličkog svećenika Williama Harringtona i umro je u zatvoru Newgate od bubonske kuge, što je dovelo do toga da je Donne počeo ispitivati svoju katoličku vjeru.
Tijekom i nakon svog obrazovanja, Donne je veći dio svog značajnog nasljedstva potrošio na žene, književnost, razonodu i putovanja.[8] Iako nema podataka o tome gdje je Donne putovao, ipak je prešao Europu i kasnije se borio zajedno s grofom od Essexa i sirom Walterom Raleighom protiv Španjolaca u Cadizu (1596.) i Azorima (1597.), te svjedočio gubitku španjolskog vodećeg broda, San Felipe.[2][12] Prema njegovom najranijem biografu,
... nije se vratio u Englesku sve dok nije ostao nekoliko godina, prvo u Italiji, a zatim u Španjolskoj, gdje je napravio mnoga korisna zapažanja o tim zemljama, njihovim zakonima i načinu vladavine, te se vratio savršen u njihovim jezicima.
— Walton 1888, str. 20
U dobi od 25 godina bio je dobro pripremljen za diplomatsku karijeru koju je, čini se, tražio.[12] Imenovan je glavnim tajnikom lorda čuvara Velikog pečata, Sir Thomasa Egertona, a osnovan je u Egertonovom domu u Londonu, York House, Strand blizu palače Whitehall, tada najutjecajnijeg društvenog centra u Engleskoj.