Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
retko!
vrlo dobro
ima pečat
POEZIJA
Andre Frenaud Preveo Zvonimir Mrkonjic
1964.
ANDRÉ FRÉNAUD [ANDRE FRENO] (1907-1893)
Rođen je u Montceau-les-Mines (Monso-le-Min) i nakon srednje škole u Dižonu studira filozofiju i pravo u Parizu. Radio je kao lektor francuskog na Univerzitetu u Lvovu (u to vrijeme u Poljskoj), putovao u Rusiju, Španiju i Italiju. U državnu administraciju je ušao 1937. i napustio je tek 1967. Mobiliziran je 1939. i proveo je dvije godine u zarobljeništvu u Brandeburgu, odakle je oslobođen i poslan u Francusku s lažnim dokumentima. Počeo je pisati 1938. i pjesme mu izlaze pod pseudonimom `Benjamin Phelisse` u tajnim izdanjima Pokreta otpora koje uređuje Paul Éluard, posebno u Časti pjesnika, a aktivno sarađuje i u časopisu Poruke Jeana Lescurea. Zbirke će mu poslije redovno obavljivati Gallimard, kao i razgovore s Bernardom Pingaudom o poeziji i poetskom stvaranju uopće. Veliku nagradu za poeziju Francuske akademije dobio je 1973, a Veliku nacionalnu nagradu za poeziju 1985. Održavaće trajne prijateljske veze sa slikarima Raoulom Ubacom i Jeanom Bazièreom, kojima će pisati predgovore za izložbe.
Iako je savremenik nadrealista, ne gubi se u ispraznim pokušajima mijenjanja stvarnosti koji okreću leđa svijetu. Mogao bi se opisati kao mistik, ali njegov misticizam je misticizam prisustva u svijetu. On traži `zajedničko prisustvo`, pjeva tajne jednostavnih stvari, kao npr. u Seljacima, 1951. i bića koja ne potresaju ni oholost ni ludilo, ljepotu radova koji jednostavno treba da budu obavljeni. On želi da sačuva veze sa zemljom, makar to bilo i kidajući ih, radije nego da se skriva u vještom baratanju jezikom, u lažnoj sigurnosti apstraktnih sazviježđa. U tom povratku traži `više stvarnosti`, ali je bliži Jouveu ili Bonnefoyu nego Guillevicu ili Follainu, čiji mu je materijalizam stran jer želi da se ukorijeni u svakodnevnici kako bi dostigao onostrano. Naslovi Tri kralja (1943), Nema raja (1962), Sveto lice (1968), Vještica iz Rima (1973) ne upućuju na mistifikacije nekakvog utjelovljenog boga nego više na putovanje s kratkotrajnim zastojima (Zaustavljanje na livadi, 1966) koje ne vodi ni u kakvu luku. Njegov lirizam je raskid s lirizmom iz nepovjerenja prema retorici, ali blista sjajem razbijenih slika. Knjiga razgovora koje je vodio s Bernardom Pingaudom Notre inhabilité fatale (1979) aludira ne samo na neovlaštenost nego više na etimološki smisao riječi, to jest na našu sudbonosnu nesposobnost i nespretnost, a pjesnikovu uznemirenu mirnoću nalazimo i u Cijelom izvoru (1952), koji ga smješta u samo središte savremenih poetskih traganja.
Photo
PJESME:
14 JUILLET
14. JULI
UNE FUMÉE
DIM
ÉPITAPHE
EPITAF
ÉPITAPHE (Quand je remettrai mon ardoise au néant...)
EPITAF (Kad svoju pločicu s dugom predam ništavilu...)
VOICI L`HOMME
EVO ČOVJEKA
GARE DE L`EST
ISTOČNA STANICA
MAISON À VENDRE
KUĆA NA PRODAJU
DANS L`ARBRE TÉNÉBREUX
NA MRAČNOM STABLU
L’IRRUPTION DES MOTS
PROVALA RIJEČI
CAMPAGNE
SELO
LES ROIS MAGES
TRI KRALJA
REFUGE
UTOČIŠTE
Andre Freno
Poezija xx veka