Godina izdanja: 2012
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski
ISBN: ISBN 978-86-87831-08-7

Knjiga je nova.

Ante Evetović Miroljub - Vječnosti doba
Анте Еветовић Мирољуб - Вјечности доба
Subotica : Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata : Hrvatska riječ, 2012
108 str. ; 20 cm
izbor i predgovor Vladan Čutura

Vječnosti doba - knjiga je izabranih pjesama Ante Evetovića Miroljuba (Aljmaš, 12. VI. 1862. - Valpovo, 24. II. 1921.), najplodnijega preporodnog pjesnika u bačkih Hrvata. Objavljena je u povodu 150. obljetnice njegova rođenja kao zajednički sunakladnički pothvat Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata s Novinsko-izdavačkom ustanovom „Hrvatska riječ` iz Subotice.
Bogato pjesništvo hrvatske književnosti u Vojvodini imalo je svoje udioništvo i u preporodnim gibanjima. Bijaše ono refleks, istina zakašnjeli, istovrsnoga pjesnikovanja u Hrvatskoj, koje je bilo u brojnim neknjiževnim funkcijama - budilo je nacionalnu svijest, branilo je dostojanstvo naroda, zagovaralo prosvjetu puka, nukalo na napredak...
Jedan od glavnih protagonista toga romantičarskog razdoblja u hrvatskom pjesništvu u Vojvodini bio je upravo Ante Evetović Miroljub. Čvrsto naslonjen na ishodišta i zasade hrvatskoga romantizma, ovaj je vrli klerik stvorio zavidni pjesnički opus. Uz to, bio je prvi književnik među vojvođanskim Hrvatima za života integriran u hrvatsku književnost, i to objavljivanjem svojih djela na književnom jeziku u književnoj periodici te sudjelovanjem u književnom životu. Ovaj izbor Evetovićevih pjesama, što ga je sačinio profesor Vladan Čutura, želi biti podsjetnikom na jedno vrijeme i odnos pjesnika spram izazova života toga doba, izazova koji se čovjeku čine vječnim.
Kao priređivač Evetovićeve preporodne i religijske lirike, u predgovoru je, među ostalim, napisao sljedeće:
„Kako bi kritički sud spram Evetovića bio približno objektivan, nužno je definirati čime su predodređeni uzori njegova stihotvorstva. S jedne strane, predromantičarsko oduševljenje pučkim stihom i narodnim pjevanjem, a s druge geografski okvir i povijesna zbilja trenutka u kojemu autor stvara. Spremište ideja iz kojega crpi ponajprije su domoljubne teme - zavičaj, obitelj i religija, te rodoljubne teme u gotovo svim aspektima - ljubav prema domovini, hrvatskome jeziku i dijalektalnoj bunjevačkoj ikavici, književnoj tradiciji, te velikanima nacionalne kulture i povijesti.
Pored modela književne recepcije valja se pozabaviti još jednom, ne manje važnom činjenicom. Naime, kada se njegovo stvaralaštvo, u najvećem dijelu nedvojbeno preporodno-budničarske provenijencije, sumjerava s procesima u hrvatskoj književnoj povijesti ono je u očitoj poetičkoj diskrepanciji spram iste. Hrvatska se književnost, u vrijeme kada Evetović stvara, nalazi na križištima dviju dominantnih poetika - kasnoga realizma i ranoga modernizma. Imajući u vidu kasniji početak procesa nacionalnog preporoda u Hrvata koji žive na teritoriju južne Ugarske, u `slučaju Evetović` ova činjenica ne predstavlja ograničenje da se on, u dijelu svojega stvaralaštva, percipira ravnopravno pjesničkim imenima kao što su npr. Mirko Bogović, Ivan Kukuljević Sakcinski, Petar Preradović ili Ivan Trnski, svi odreda kanonski pjesnici hrvatskoga preporodnog štiva.`
Ante Evetović Miroljub (1862.-1921.)
Teolog, pisac i filozof Ante Evetović Miroljub rođen je 12. lipnja 1862. u Aljmašu (Republika Mađarska). Podrijetlom je iz siromašne obitelji bunjevačkih Hrvata iz Mađarske. U rodnom je mjestu završio bunjevačku osnovnu školu, nakon koje odlazi u isusovačku gimnaziju u Kalači. U vrijeme pohađanja isusovačke gimnazije stanovao je kod biskupa Ivana Antunovića, najznačajnije ličnosti u procesu nacionalnog preporoda Hrvata u ondašnjim krajevima južne Ugarske, u čijoj se bogatoj knjižnici upoznaje s djelima dubrovačkih pjesnika, Vrazovim, Mažuranićevim i Preradovićevim stihovima, te Šenoinom prozom; djelima kroz koja je učio i usavršavao hrvatski književni jezik. Nakon završetka gimnazije (1880./81.) stupa u franjevački red Kapistranske provincije, a krsno ime Franjo mijenja u redovničko - Ante. Nakon toga živio je u Beču, a potom i u Vukovaru i Fedvaru, na studiju filozofije. Završivši studij odlazi u Baju na redovničku bogosloviju gdje je 1886. godine zaređen za svećenika. Mlad i obrazovan poslan je u Fedvar gdje je imenovan lektorom filozofije, nakon čega se još jednom vraća u Baju kao profesor crkvenoga prava i crkvene povijesti. Od 1897. gvardijanuje u franjevačkom samostanu u Baji, no prelazi iz franjevačkog reda i postaje svetovni svećenik pod utjecajem vatikanske odluke da raspusti franjevački red. Novo je svećeničko djelovanje započeo u Egragu odakle 1900. godine polazi u Slavoniju, točnije u Valpovo, za kapelana da bi 1901. postao župnikom u Veliškovcima, a iduće, 1902. godine u Harkanovcima, gdje je ostao punih deset godina kada se vraća natrag u Valpovo.
Što se književnoga djelovanja tiče, jedan je od utemeljitelja Kluba hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku, 1909. godine. Bio je uključen i u politički život, a na književnoj se sceni pojavio 1908. godine zbirkom pjesama Sretni i nujni časi, koju je u vlastitoj nakladi objavio u Osijeku, iako je puno prije počeo pisati. Prvi je pjesnik koji s ovih prostora objavljuje u nekim od zagrebačkih književnih časopisa, pa njegovo pjesničko stvaralaštvo biva prepoznato i priznato od strane ondašnje struke.
Umro je 24. veljače 1921. godine i pokopan je u Valpovu.
Prigodom desete obljetnice njegove smrti, 1931. godine, Klub hrvatskih književnika u Osijeku na zgradi valpovačkoga župnog ureda, gdje je Miroljub umro, otkriva spomen-ploču i brončani reljef. U Subotici je 1936. godine, na 15. godišnjicu njegove smrti i prigodom obilježavanja 250. obljetnice dolaska bunjevačkih Hrvata u Bačku, otkriveno pjesnikovo poprsje, rad znamenitoga hrvatskog kipara Ivana Meštrovića. Ove, obljetničarske 2012. godine - koja je službeno proglašena Godinom hrvatskih velikana u Vojvodini - obilježava se i 150 godina od rođenja Ante Evetovića, a ova je tematska pjesnička kompilacija tek mali doprinos i zalog kako bi književno djelo pjesnika Miroljuba nastavilo živjeti kroz vječnosti doba.