Stara cena |
150 din |
|
Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1987
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Mek povez, 55 strana, dobro očuvana, izdanje IP Nova knjiga Beograd 1987, vrlo retko izdanje, predgovor Milovan Vitezović:
`Ovu knjigu, uglavnom stihova, jedinstvenom čini autorova želja i volja da ona baš tako, kako je složena, i izgleda.
Radomira Smiljanića čitaoci ne znaju kao pesnika, mada ovo nije prvi put da se on u stihovima oglašava (može se reći da je Smiljanić uvek pevao, ali uzgred i da je svoje pesme integrisao skoro neprimetno, u veće književne celine, kao što je roman). Tako će ovom knjigom Smiljanić, inače sklon priređivanju iznenađenja, još jednom iznenaditi svoje čitaoce. Naravno na razne načine. Za one koji vole njegove romane, ovde će biti još jedan razlog da ga bolje i složenije shvate.
Kao što se Smiljanićeva književna delatnost ne može omeđiti tačno određenim krugom tema, strogim poštovanjem određenih formi i svesti samo na određene sadržaje, to isto važi i za ovaj rukopis, po Smiljaniću namenjen svim uzrastima, koji počinju temama prvih ljubavi, a završava se mudrim i rezignantnim razočarenjima.
Smiljanićeve pesme su neka vrsta narodnih-autorskih balada i to bi bila najbolja odrednica ove poezije i temama i u jeziku i u pesničkom postupku. To su balade i po svojim za pesme neobičnim dužinama. Smiljanić svojim `narodnim` baladama daje intonaciju naive, kojom opravdava, pa čak i ublažava prizvuk patetike, čak i tamo gde je patetika iskorišćena do krajnih granica (naročito u pesmama, baladama, o beloj kugi, o narkomaniji). Međutim, ta naiva nije ruralnog tipa, već je to vrsta urbane naive, koju Smiljanić izuzetno dobro poznaje i o kojoj verno svedočio u romanima.
Oponašajući i neku vrstu neveštine pevanja, Smiljanić daje tu vrstu urbane naive u svojim `narodnim` baladama, koristeći se iskustvom songa (onim iskustvom koje nam je ostavio Breht u songovima Prosjačke opere). Od songa uzima ležernost i prividnu neobaveznost, pravo na namernu grešku u jeziku i pravo na neveštinu pevanja.
Sistem organizacije ovog rukopisa je u nepristajanju na sistem. Tome nepristajanju na sistem imamo da zahvalimo i za poslednje stranice ove knjige koje će nas zabrinuti nad samim sobom. A za to imamo i razloga, koliko, neka nam posvedoči ovaj aforizam: `Do sada su nam krojili kapu a od sada i nuklearni oblak nad glavom