Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Niš-Medijana, Niš-Medijana |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1997
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Jedan čovek Barbari
Edicija `12/20`
`Orfelin` Beograd 1997.
broširano izdanje, dobro očuvana
ćirilica, 76 str.
Poezija Dulse Marije Lojnas ima u sebi sve ono što ima svaka istinska poezija: misaonost, lepotu kazanog, otmenost i uzvišenost. Knjiga Jedan čovek Barbari, koju je prepevao, preveo i izbor napravio Milutin Stojanović zaslužuje našu najveću pažnju. Naš čitalac, zahvaljujući njemu, po prvi put upoznaje najveću kubansku pesnikinju, dobitnicu prestižne Servantesove nagrade za 1992. godinu. Iako je ovaj izbor samo srž njene poezije, što je Milutin Stojanović na najbolji način izvukao iz njenog velikog pesničkog dela, imaćemo veliko čitalačko zadovoljstvo i radost da upoznamo poeziju jedne umne pesnikinje.
Marija Lojnas je pesnik rafinovanog iskaza, lepe poetske zanesenosti i duboke odanosti životu. Ona je pevala onako kako je i živela: otmeno i sa prigušenom strašću, mada s vremena na vreme iz nje izbije ta strast na površinu i zapljusne čitaoca sasvim iznenada tako da čitalac otkrije jednu drugu poeziju punu iskaza strasti i ljubavnih zanosa. U njenoj poeziji ima puno `stilističke tišine` što bi rekao Klaudio Giljen. Dulse Marija Lojnas pesničkom intuicijom naglašava razliku iskustva koje je njeno i samo lično njeno. Ona je prirodi života suprotstavila prirodu smrti univerzalnim vremenskim poretkom i simbolom koji je ambivalentan, ali doveden do konsekventnosti.
Jednostavnost pesničkog izraza Marije Lojnas je njena pesnička priroda i mudrost. Ništa nije pojednostavljeno, da bi bilo jednostavno, već je sve jednostavno da bi se stekao utisak da je namerno pojednostavljeno. Lako će čitaoci `shvatiti veličinu njene poezije. Oni će razumeti i njenu filosofiju i njenu uznemirenost nad prolaznošću života i njenu stoičku pobunu protiv te prolaznosti. Ona je sve videla kao i Flober: i kako se rađa život i kako počinje kretanje.
Za ovu poeziju bi se slobodno moglo reći da je gramatika uma, iako ne podleže nikakvim metodologijama, niti ispituje fonetski i gramatički materijal. Ona se ničemu ne prilagođava, njoj se sve prilagođava. Zato je taj pesnički magnetizam tako jak i sveopšti.