pregleda

Joshua A. Fishman - Sociologija jezika, Retko !!!


Cena:
2.490 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7786)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14506

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Ho
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Joshua Fishman (jidiš: שיקל פֿישמאַן — Shikl Fishman; 18. srpnja 1926. – 1. ožujka 2015.) bio je američki lingvist specijaliziran za sociologiju jezika, jezično planiranje, dvojezično obrazovanje te jezik i etničku pripadnost.

Rani život i obrazovanje
Joshua A. Fishman (jidiško ime Shikl) rođen je i odrastao u Philadelphiji.[1] Njegova sestra bila je pjesnikinja Rukhl Fishman.[2] Pohađao je javne škole dok je istovremeno učio jidiš u osnovnoj i srednjoj školi. Kako je odrastao, otac bi pitao djecu za stolom: `Što ste danas učinili za jidiš?`[1] Učio je jidiš u školama Workmen`s Circle,[3] koje su naglašavale savladavanje jidiša uz fokus na književnost, povijest i društvena pitanja. Maturirao je u srednjoj školi Olney.[2] Pohađao je Sveučilište Pennsylvania uz gradonačelnikovu stipendiju, od 1944. do 1948.,[4][5] stekavši prvostupničku i magistrsku diplomu[6] iz povijesti i psihologije.[7] Doktorirao je socijalnu psihologiju na Sveučilištu Columbia 1953. godine.[8]

Otac je Monele Fishman, Davida Fishmana i Avija Fishmana.[9]

Karijera
Nakon diplome, studirao je jidiš kod Maxa Weinreicha tijekom ljeta 1948. U to vrijeme primio je nagradu YIVO-a (Instituta za istraživanje jidiša) za monografiju o dvojezičnosti.[1] Od 1951. do 1952. radio je kao istraživački asistent za Židovski odbor za obrazovanje New Yorka.[6] U prosincu 1951. oženio se Gellom Schweid,[6] s kojom je dijelio cjeloživotnu predanost jidišu.[10] Godine 1953. doktorirao je. iz socijalne psihologije na Sveučilištu Columbia[1] s disertacijom pod naslovom Negativni stereotipi o Amerikancima među djecom rođenom u Americi koja primaju različite vrste obrazovanja manjinskih skupina.

Od 1955. do 1958. predavao je sociologiju jezika na City Collegeu u New Yorku, a istovremeno je vodio istraživanje na Odboru za prijemne ispite za fakultet.[1] Godine 1958. imenovan je izvanrednim profesorom ljudskih odnosa i psihologije na Pennu.[1] Nakon toga prihvatio je mjesto profesora psihologije i sociologije na Sveučilištu Yeshiva u New Yorku, gdje je također bio dekan Ferkauf Graduate School of Social Sciences and Humanities, kao i akademski potpredsjednik. Godine 1966. postao je istaknuti sveučilišni istraživački profesor društvenih znanosti.[1]

Godine 1988. postao je profesor emeritus i pridružio se nizu drugih institucija: gostujući profesor i gostujući znanstvenik, Škola za obrazovanje, Primijenjena lingvistika i Odjel za lingvistiku, Sveučilište Stanford; izvanredni profesor višejezičnog i multikulturalnog obrazovanja, Škola za obrazovanje, Sveučilište u New Yorku; Gostujući profesor lingvistike, Gradsko sveučilište u New Yorku, Poslijediplomski centar. Bio je gostujući profesor i stipendist na više od desetak institucija diljem svijeta, uključujući Centar za napredne studije u bihevioralnim znanostima (Stanford, Kalifornija) i Institut za napredne studije (Princeton, New Jersey).[1]

Utjecaj
Fishman je napisao više od 1000 članaka i monografija o višejezičnosti, dvojezičnom obrazovanju i obrazovanju manjina, sociologiji i povijesti jidiša, jezičnom planiranju, preokretanju jezične promjene, jezičnom oživljavanju, `jeziku i nacionalizmu`, `jeziku i religiji` te `jeziku i etničkoj pripadnosti`. Fishman je osnivač i urednik serije knjiga Doprinosi sociologiji jezika autora Moutona de Gruytera.

Fishman je u svojoj knjizi Preokretanje jezične promjene osmislio utjecajnu Ljestvicu stupnjevanih međugeneracijskih poremećaja (GIDS), koja se koristi za utvrđivanje jesu li jezici ugroženi.[11] Prošireni GIDS temeljio se na tome i koristi ga Ethnologue.

Prema Ghil`adu Zuckermannu, „Osnivač i glavni urednik vodeće recenzirane publikacije International Journal of the Sociology of Language, Fishman stvorio je intelektualnu platformu koja je uvelike olakšala uvođenje i širenje novih modela i revolucionarnih teorija koje su dovele do brojnih akademskih rasprava, sinteza i međusobnog oplođivanja. Često je djelovao kao epistemološki most između paralelnih diskursa i protuotrov za njih.“[12]: 149–152

I „Širinu i dubinu Fishmanovog rada treba procijeniti kroz kombiniranu židovsko-sociolingvističku leću.“[12]: 149–152 Zuckermann je tvrdio da „Fishmanovo istraživanje utjelovljuje integraciju židovske znanosti s općom lingvistikom. [...] Židovska lingvistika, istraživanje židovskih jezika poput jidiša, oblikovalo je opću sociolingvistiku. Kroz povijest Židovi su bili višejezični imigranti, što je rezultiralo time da židovski jezici utjelovljuju složene i intrigantne mehanizme jezičnog kontakta i identiteta. Ovi su jezici stoga bili plodno tlo za uspostavljanje i evoluciju sociologije jezika općenito. S obzirom na važnost u judaizmu ne samo mentshlikhkayta (usp. humanosti) već i obrazovanja i dijalektike `s druge strane`, ne čudi što se samopokretni institut Fishman istovremeno je pionir i u jidiš znanosti posebno i u sociologiji jezika općenito.` [12]: 149–152

Posebne počasti
Godine 1991. Fishman je dobio priznanje od dvaju Festschriftena, publikacija u čast njegovog 65. rođendana, svaka ispunjena člancima kolega koji su pratili njegove interese. Jedan je bio trotomna zbirka članaka koji se bave njegovim interesima, koju su uredili Garcia, Dow i Marshall, [13] drugi jednotomni koji su uredili Cooper i Spolsky. [14]

Godine 1999. Fishman je primio nagradu Itzik Manger za doprinos jidiš pismima. [15]

Godine 2004. dodijeljena mu je nagrada Linguapax. [1] Također je imenovan `počasnim članom Kraljevske akademije baskijskog jezika`. [16]

Dana 10. rujna 2006. Fishman je dobio priznanje jednodnevnim simpozijem na Sveučilištu u Pennsylvaniji, u spomen na njegovu 80. obljetnicu rođenja. rođendan. Umro je u Bronxu, New York, 1. ožujka 2015. u dobi od 88 godina.[17]

Arhiva
Godine 1994. knjižnice Sveučilišta Stanford osnovale su `Obiteljsku arhivu Joshue A. Fishmana i Gelle Schweid Fishman`[1] unutar svog Odjela za posebne zbirke. Arhiva sadrži nacrte naknadno objavljenih knjiga i članaka, nacrte tečajeva, održana predavanja, profesionalnu korespondenciju, obiteljsku korespondenciju, fotografije, audio-vrpce, video-vrpce i druge materijale koji se odnose na Fishmanov rad.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 82222197
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Joshua Fishman (jidiš: שיקל פֿישמאַן — Shikl Fishman; 18. srpnja 1926. – 1. ožujka 2015.) bio je američki lingvist specijaliziran za sociologiju jezika, jezično planiranje, dvojezično obrazovanje te jezik i etničku pripadnost.

Rani život i obrazovanje
Joshua A. Fishman (jidiško ime Shikl) rođen je i odrastao u Philadelphiji.[1] Njegova sestra bila je pjesnikinja Rukhl Fishman.[2] Pohađao je javne škole dok je istovremeno učio jidiš u osnovnoj i srednjoj školi. Kako je odrastao, otac bi pitao djecu za stolom: `Što ste danas učinili za jidiš?`[1] Učio je jidiš u školama Workmen`s Circle,[3] koje su naglašavale savladavanje jidiša uz fokus na književnost, povijest i društvena pitanja. Maturirao je u srednjoj školi Olney.[2] Pohađao je Sveučilište Pennsylvania uz gradonačelnikovu stipendiju, od 1944. do 1948.,[4][5] stekavši prvostupničku i magistrsku diplomu[6] iz povijesti i psihologije.[7] Doktorirao je socijalnu psihologiju na Sveučilištu Columbia 1953. godine.[8]

Otac je Monele Fishman, Davida Fishmana i Avija Fishmana.[9]

Karijera
Nakon diplome, studirao je jidiš kod Maxa Weinreicha tijekom ljeta 1948. U to vrijeme primio je nagradu YIVO-a (Instituta za istraživanje jidiša) za monografiju o dvojezičnosti.[1] Od 1951. do 1952. radio je kao istraživački asistent za Židovski odbor za obrazovanje New Yorka.[6] U prosincu 1951. oženio se Gellom Schweid,[6] s kojom je dijelio cjeloživotnu predanost jidišu.[10] Godine 1953. doktorirao je. iz socijalne psihologije na Sveučilištu Columbia[1] s disertacijom pod naslovom Negativni stereotipi o Amerikancima među djecom rođenom u Americi koja primaju različite vrste obrazovanja manjinskih skupina.

Od 1955. do 1958. predavao je sociologiju jezika na City Collegeu u New Yorku, a istovremeno je vodio istraživanje na Odboru za prijemne ispite za fakultet.[1] Godine 1958. imenovan je izvanrednim profesorom ljudskih odnosa i psihologije na Pennu.[1] Nakon toga prihvatio je mjesto profesora psihologije i sociologije na Sveučilištu Yeshiva u New Yorku, gdje je također bio dekan Ferkauf Graduate School of Social Sciences and Humanities, kao i akademski potpredsjednik. Godine 1966. postao je istaknuti sveučilišni istraživački profesor društvenih znanosti.[1]

Godine 1988. postao je profesor emeritus i pridružio se nizu drugih institucija: gostujući profesor i gostujući znanstvenik, Škola za obrazovanje, Primijenjena lingvistika i Odjel za lingvistiku, Sveučilište Stanford; izvanredni profesor višejezičnog i multikulturalnog obrazovanja, Škola za obrazovanje, Sveučilište u New Yorku; Gostujući profesor lingvistike, Gradsko sveučilište u New Yorku, Poslijediplomski centar. Bio je gostujući profesor i stipendist na više od desetak institucija diljem svijeta, uključujući Centar za napredne studije u bihevioralnim znanostima (Stanford, Kalifornija) i Institut za napredne studije (Princeton, New Jersey).[1]

Utjecaj
Fishman je napisao više od 1000 članaka i monografija o višejezičnosti, dvojezičnom obrazovanju i obrazovanju manjina, sociologiji i povijesti jidiša, jezičnom planiranju, preokretanju jezične promjene, jezičnom oživljavanju, `jeziku i nacionalizmu`, `jeziku i religiji` te `jeziku i etničkoj pripadnosti`. Fishman je osnivač i urednik serije knjiga Doprinosi sociologiji jezika autora Moutona de Gruytera.

Fishman je u svojoj knjizi Preokretanje jezične promjene osmislio utjecajnu Ljestvicu stupnjevanih međugeneracijskih poremećaja (GIDS), koja se koristi za utvrđivanje jesu li jezici ugroženi.[11] Prošireni GIDS temeljio se na tome i koristi ga Ethnologue.

Prema Ghil`adu Zuckermannu, „Osnivač i glavni urednik vodeće recenzirane publikacije International Journal of the Sociology of Language, Fishman stvorio je intelektualnu platformu koja je uvelike olakšala uvođenje i širenje novih modela i revolucionarnih teorija koje su dovele do brojnih akademskih rasprava, sinteza i međusobnog oplođivanja. Često je djelovao kao epistemološki most između paralelnih diskursa i protuotrov za njih.“[12]: 149–152

I „Širinu i dubinu Fishmanovog rada treba procijeniti kroz kombiniranu židovsko-sociolingvističku leću.“[12]: 149–152 Zuckermann je tvrdio da „Fishmanovo istraživanje utjelovljuje integraciju židovske znanosti s općom lingvistikom. [...] Židovska lingvistika, istraživanje židovskih jezika poput jidiša, oblikovalo je opću sociolingvistiku. Kroz povijest Židovi su bili višejezični imigranti, što je rezultiralo time da židovski jezici utjelovljuju složene i intrigantne mehanizme jezičnog kontakta i identiteta. Ovi su jezici stoga bili plodno tlo za uspostavljanje i evoluciju sociologije jezika općenito. S obzirom na važnost u judaizmu ne samo mentshlikhkayta (usp. humanosti) već i obrazovanja i dijalektike `s druge strane`, ne čudi što se samopokretni institut Fishman istovremeno je pionir i u jidiš znanosti posebno i u sociologiji jezika općenito.` [12]: 149–152

Posebne počasti
Godine 1991. Fishman je dobio priznanje od dvaju Festschriftena, publikacija u čast njegovog 65. rođendana, svaka ispunjena člancima kolega koji su pratili njegove interese. Jedan je bio trotomna zbirka članaka koji se bave njegovim interesima, koju su uredili Garcia, Dow i Marshall, [13] drugi jednotomni koji su uredili Cooper i Spolsky. [14]

Godine 1999. Fishman je primio nagradu Itzik Manger za doprinos jidiš pismima. [15]

Godine 2004. dodijeljena mu je nagrada Linguapax. [1] Također je imenovan `počasnim članom Kraljevske akademije baskijskog jezika`. [16]

Dana 10. rujna 2006. Fishman je dobio priznanje jednodnevnim simpozijem na Sveučilištu u Pennsylvaniji, u spomen na njegovu 80. obljetnicu rođenja. rođendan. Umro je u Bronxu, New York, 1. ožujka 2015. u dobi od 88 godina.[17]

Arhiva
Godine 1994. knjižnice Sveučilišta Stanford osnovale su `Obiteljsku arhivu Joshue A. Fishmana i Gelle Schweid Fishman`[1] unutar svog Odjela za posebne zbirke. Arhiva sadrži nacrte naknadno objavljenih knjiga i članaka, nacrte tečajeva, održana predavanja, profesionalnu korespondenciju, obiteljsku korespondenciju, fotografije, audio-vrpce, video-vrpce i druge materijale koji se odnose na Fishmanov rad.
82222197 Joshua A. Fishman - Sociologija jezika, Retko !!!

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.