Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Autor - osoba Schleiermacher, Friedrich, 1768-1834 = Šlajermaher, Fridrih, 1768-1834
Naslov O različitim metodima prevođenja : dvojezično izdanje / Fridrih Šlajermaher ; s nemačkog prevela i predgovor napisala Aleksandra Bajazetov-Vučen
Jedinstveni naslov Ueber die verschiedenen Methoden des Uebersezens. scc
Vrsta građe knjiga
Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.)
Jezik srpski, nemački
Godina 2003
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Rad : Alternativna akademska obrazovna mreža, 2003 (Lazarevac : Elvod-print)
Fizički opis 91 str. ; 19 cm
Drugi autori - osoba Bajazetov-Vučen, Aleksandra, 1969- = Bajazetov-Vučen, Aleksandra, 1969-
Zbirka Prevođenje i mišljenje ; ǂknj. ǂ1
ISBN 86-09-00806-1 (broš.)
Napomene Prevod dela: Ueber die verschiedenen Methoden des Uebersezens / Friedrich Schleiermacher
Upor. teks na srp. i nem. jeziku
Tiraž 500
`Strana sličnost` i prevođenje kao korak ka stranom : Šlajermaherova teorija prevođenja: str. 7-13
Napomene uz tekst.
Predmetne odrednice Prevođenje -- Teorija -- Metod
Nekontrolisane predmetne odrednice teorija prevođenja

Dvojezično izdanje koje je s nemačkog prevela i predgovor napisala Aleksandra Bajazetov-Vučen.

„Šlajermaher utemeljuje modernu misao o prevođenju. Kulturna i jezička razlika iskazana u prevođenju jeste dragocenost, ali i teškoća prevodiočevog posla: kako je prevođenje uopšte moguće, ako su različiti jezici i kulture međusobno nesvodljivi, a prevodilac nužno ograničen sopstvenim jezikom i kulturom? Možda se deo odgovora krije u redefinisanju predstave o vernosti, prevodivosti i jednoznačnom kulturom identitetu...“

Schleiermacher, Friedrich Ernst Daniel, njemački filozof i teolog (Breslau, danas Wrocław, 21. XI 1768 – Berlin, 12. I. 1834). Profesor u Halleu i Berlinu, jedan od najznačajnijih predstavnika protestantske teologije i utemeljitelj suvremene filozofijske hermeneutike. Već je u ranim spisima razrađivao shvaćanje religije kao „osjećaja izravne ovisnosti o beskonačnom“. Pojedinac nije ništa drugo nego samoprikaz beskonačnoga, njegovo individualno postojanje. Upravo zahvaljujući tomu „ležanju na grudima beskonačnoga“, pojedinac može prekoračiti svoju prostorno-vremensku uvjetovanost, tj. „ropski bitak“ Kantove transcendentalne filozofije. Bit je religije zrenje i osjećaj univerzuma, osluškivanje i prepuštanje njegovim vlastitim prikazima i radnjama. Polazeći od tih pretpostavki, Schleiermacher je izgradio svoj filozofijski sustav. On se načelno temelji na uvidu u jedinstvo uma i prirode: dok se prirodne znanosti bave ozbiljenjem prirode u umu, duhovne znanosti osvjetljuju tijek samoozbiljenja duha u prirodi kao temelj filozofije kulture. Granična „normativna“ znanost među njima je dijalektika kao platonski razumljeno „umijeće vođenja razgovora“ radi istine same. To znači da je znanost dijaloška zajednica istraživača, u kojoj znanstvene spoznaje dobivaju svoju provjeru i verifikaciju. Time je utro put suvremenim teorijama intersubjektivno posredovane spoznaje i komunikacijske zajednice uopće. No svakako je najznačajnije njegovo utemeljenje filozofijske hermeneutike. Na tragu Friedricha Augusta Wollfa, Johanna Augusta Ernestija, Samuela Friedricha Nathanaela Morusa i poglavito F. Schlegela, Schleiermacher je smatrao da se svakomu tekstu (tako i Bibliji) treba pristupiti kao jezično-umjetničkom proizvodu njegovih autora. U razradbi te zadaće on je uspostavio i kanon „hermeneutičkoga kruga“, tj. načelo da se cjelina (teksta) mora tumačiti iz svojih dijelova i obratno. Zadaća razumijevanja uvijek se nalazi u napetosti između individualno-produktivnoga i općejezičnoga, između individualnih misli i općih načela govora. S obzirom na to, Schleiermacher je razlikovao gramatičku i psihološku interpretaciju: dok se gramatička interpretacija bavi razumijevanjem govora, tj. time što govornik čini od jezika i njegovih elemenata, tehnička i psihološka interpretacija bave se mislima, tj. unutarnjim govorom (meditacija) i njegovim izvanjskim priopćenjem (kompozicija), te nastankom toka glavnih i sporednih misli. Tek uzete skupa, te interpretacije omogućuju cjelinu razumijevanja. Univerzalnost Schleiermacherove hermeneutike ponajprije je u njezinu zahtjevu za „razumijevanjem tuđega govora“ uopće, čime ona postaje primjenljiva na sva područja čovjekova stvaralaštva. Glavna djela: O religiji (Über die Religion, 1799), Monolozi (Monologen, 1800), Kršćanska vjera (Der christliche Glaube, I–II, 1821–22).

TEORIJA PREVOĐENJA, TRADUKTOLOGIJA
MG24