Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Predmet ovog rada je govor jedne grupe srpskoga naroda koja je više stoleća provela odvojeno od glavnine srpskog naroda. Ta se grupa nalazi danas u varošici Pehčevu na ivici Maleševske kotline u istočnoj Makedoniji, a doseljena je tamo iz sela Barjamiča u blizini Galipolja na teritoriji današnje Evropske Turske. Istorija seljenja i lutanja ove grupe kolonista iznesena je podrobno u knjizi dr Milenka Filipovića “Galipoljski Srbi”. Ja sam na terenu imao prilike da se i sam uverim u tačnost podataka koje o ovome daje prof. Filipović. Stoga nije potrebno da se ovde upuštam u sve pojedinosti iz etničke prošlosti i mnogobrojnih seoba Gapopoljskih Srba. Ograničiću se na ono što može biti od značaja za razumevanje slike njihovog govora, a za ostalo upućujem na knjigu prof. Filipovića.
Pavle Ivić(1. decembar 1924 - 19. septembar 1999. godine) je bio srpski filolog, lingvista, redovni član SANU, naučnik međunarodnog ugleda kakvi su bili neki naši najčuveniji predstavnici iz oblasti prirodno-matematičkih i tehničkih nauka. Poznato je da su sfere društvenih nauka, tzv. humaniora, uglavnom ograničenije kada je u pitanju svetska naučnička reputacija. Pavle Ivić je postao još 1973. godine počasni inostrani član Američke akademije umetnosti i nauka, i iste godine počasni član Lingvističkog društva Amerike; nešto kasnije dodeljen mu je počasni doktorat Državnog univerziteta u Kolumbusu (Ohajo, SAD). Držao je predavanja o srbističkim, slavističkim i opštelingvističkim temama između ostalog i u sledećim gradovima: Siejtl, Los Anđeles, Santa Barbara, Berkli, Stanford, Urbani, Blumington, Kolumbus, An Arbor (u SAD); Melburn, Moskva, Amsterdam, Lajden, Marburg, Minhen, Cirih, Insbruk, Klagenfurt, Grac, Beč, Budimpešta, Erlangen, Vircburg, Minster. Učestvovao je sa referatima na slavističkim kongresima i sličnim skupovima, pored nekih od nabrojanih gradova, još u Kijevu, Sofiji, Talinu, u Evanstonu, Čikagu, Sidneju, Golveju (Irska), Londonu, Parizu, Getingenu, kao i na mnogobrojnim naučnim sastancima širom pređašnje Jugoslavije. Cikluse svojih predavanja držao je u Upsali i u Tokiju. Govorio je blizu deset stranih jezika. Razumljivo, sve to donelo mu je članstvo u ovdašnjim i u inostranim naučnim ustanovama najvišeg ranga, tako da je bio član Američke, Norveške, Slovenačke, Austrijske, Makedonske i Ruske akademije nauka.