| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Čurug, Žabalj |
Godina izdanja: 1977
Autor: Domaći
ISBN: predstavlja jedno od ključnih dela jugoslovenske krivičnopravne teorije druge polovine 20. veka. Autor u njemu detaljno preispituje koncept „društvene opasnosti“ kao obaveznog materijalnog elementa u opštem pojmu krivičnog dela.
Jezik: Srpski
Društvena opasnost krivičnog dela mr Aleksandr Mihajlovski P 104 /2026
predstavlja jedno od ključnih dela jugoslovenske krivičnopravne teorije druge polovine 20. veka
institut za kriminološka i sociološka istraživanja, Beograd, 1977.g
povez broš,latinica. 134 strane , 20 cm, težina lnjige 200 grama
stanje knjige -vrlo očuvana-nema ispisivanja
„Društvena opasnost krivičnog dela” je kapitalna monografska studija istaknutog srpskog kriminologa i pravnog teoretičara, mr Aleksandra Mihajlovskog, objavljena 1977. godine u izdanju Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja u Beogradu.
Ovaj naučni rad predstavlja jedno od ključnih dela jugoslovenske krivičnopravne teorije druge polovine 20. veka. Autor u njemu detaljno preispituje koncept „društvene opasnosti“ kao obaveznog materijalnog elementa u opštem pojmu krivičnog dela.
Ključne teze i doprinos rada Aleksandra Mihajlovskog
Mihajlovski je u svojim radovima napravio jasnu teorijsku distinkciju između pojmova društvene štetnosti i društvene opasnosti:
• Društvena štetnost kao materijalna strana protivpravnosti: Autor dokazuje da suštinu i materijalnu stranu protivpravnosti nekog dela čini njegova realna, već ostvarena društvena štetnost. Ona ulazi u opšti pojam krivičnog dela.
• Društvena opasnost usmerena ka budućnosti: Nasuprot štetnosti, pojam društvene opasnosti krivičnog dela definiše se kao hipotetička mogućnost nastanka štete u budućnosti.
• Složen sastav pojma: Mihajlovski postavlja tezu da je društvena opasnost kompleksan pojam koji se sastoji od niza objektivnih (delo, posledica, način izvršenja) i subjektivnih elemenata (vinost i lične osobine učinioca). Iz tog razloga, autor u radu nudi i specifičnu naučnu formulu za izračunavanje i procenu društvene opasnosti.
• Mesto u sistemu krivičnog prava: Zaključak Mihajlovskog je da društvena opasnost — pošto predstavlja prognozu i mogućnost buduće štete — ne bi trebalo da bude deo unutrašnjeg bića i opšteg pojma samog krivičnog dela. Ipak, njen značaj ostaje ogroman za zakonodavca kao motiv za kriminalizaciju određenih ponašanja (politika suzbijanja kriminaliteta) i za sudsku praksu pri odmeravanju kazni.
I storijski i teorijski kontekst
Koncepcija društvene opasnosti preuzeta je u jugoslovensko pravo iz sovjetskog zakonodavstva s početka 20. veka. U socijalističkom pravu ona je dugo služila kao osnovni kriterijum da li je neko delo kažnjivo ili ne (i da li se radi o delu malog značaja, odnosno o neznatnoj društvenoj opasnosti).
Rad mr Aleksandra Mihajlovskog, uz njegove prateće studije poput „O principu društvene opasnosti u našem krivičnom pravu“ (1966), značajno je uticao na kasniju reformu domaćeg zakonodavstva. Njegova kritika uvođenja ovog pojma kao striktno pravnog (umesto predpravnog/sociološkog) elementa doprinela je tome da se u savremenom Krivičnom zakoniku Srbije umesto „neznatne društvene opasnosti“ danas koristi institut „dela malog značaja“.