| Cena: |
800 din
(Predmet nije aktivan)
|
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | BEX Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
| Grad: |
Beograd-Čukarica, Beograd-Čukarica |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Iznutra čista i uredna, spolja kao na slikama
G3
Vitold Gombrovič FERDIDURKE
Ferdidurke je neobičan, satiričan roman koji istražuje pitanje ljudskog identiteta, nezrelosti i uticaja društva na pojedinca.
Glavni junak, tridesetogodišnji Józio, iznenada se vraća u svet školskih klupa kada ga profesor Pimko primora da ponovo postane učenik. Kroz školu, porodicu građanskog porekla i plemićki dom na selu, Józio otkriva da ljudi jedni drugima neprestano nameću određene uloge i predstave o tome kakvi bi trebalo da budu.
Najvažnije ideje romana
Forma – društvena pravila, običaji i očekivanja koja oblikuju čoveka.
Geba – maska ili slika koju drugi stvaraju o nama i koju smo često primorani da prihvatimo.
Upupivanje – svođenje odraslog čoveka na položaj deteta, odnosno nametanje nezrelosti i zavisnosti.
Nezrelost – čovek nikada nije potpuno oblikovana i završena ličnost; uvek se nalazi između onoga što jeste i onoga što drugi očekuju od njega.
Licemerje društva – kritika škole, porodice i društvenih slojeva koji se predstavljaju kao uređeni i napredni, a zapravo počivaju na konvencijama i pretvaranju.
Književne osobine
Gombrovič koristi grotesku, apsurd, ironiju, karikaturu i parodiju. Namerno izvrće stvarnost kako bi pokazao koliko su društvene norme često besmislene. Roman ima neuobičajenu, epizodičnu strukturu i preispituje tradicionalne književne forme.
Zaključak
Ferdidurke je roman o nemogućnosti da čovek bude potpuno slobodan od tuđih očekivanja. Njegova glavna poruka jeste da nas drugi ljudi oblikuju, procenjuju i stavljaju u određene kalupe, ali da ni sami neprestano ne možemo pobeći od uloga koje igramo.
Zanimljivost: Izrazi koje je Gombrovič popularizovao, poput „upupiti nekoga“ i „napraviti nekome gebu“, postali su prepoznatljivi pojmovi u razumevanju ljudskih odnosa i društvenih maski.