Godina izdanja: 1985
ISBN: 86-7091-019-3
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani

Omot mestimično iskrzan i repariran, unutra u čistom i urednom stanju.

Autor - osoba Witkiewicz, Stanisław Ignacy, 1885-1939 = Vitkjevič, Stanjislav Ignaci, 1885-1939
Naslov Izbor iz djela / Stanislav Ignacy Witkiewicz ; izbor i prijevod Dalibor Blažina
Vrsta građe knjiga
Jezik hrvatski
Godina 1985
Izdanje [1. izd.]
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Centar za kulturnu djelatnost, 1985
Fizički opis 228 str., [8] tabli : ilustr. ; 21 cm
Drugi autori - osoba Blažina, Dalibor, 1955- (autor dodatnog teksta) (priređivač, sakupljač)
Blažina, Dalibor, 1955- (autor dodatnog teksta) (priređivač, sakupljač)
Zbirka ǂBiblioteka ǂProlog : velika edicija ; ǂknj. ǂ10
Napomene Str. 5: Zašto Witkacy?/ Dalibor Blažina
Witkacy, kalendar: str. 219-222.
Predmetne odrednice Vitkjevič, Stanislav Ignaci, 1885-1939


ZAŠTO WITKACY?
Izbor Witkacyjevih (Witkacy je umjetničko ime Stanisława Ignacyja Witkiewicza) dramskih tekstova, što ga donosi ova knjiga, prvi je pokušaj cjelovitije prezentacije njegova djela u nas; to je pokušaj da se ispuni jedna ničim neopravdana recepcijska praznina. Naravno, kao svaki drugi izbor, i ovaj je konceptualno i sadržajno ograničen. Uz pet dramskih tekstova – u rasponu od dječačkih Žohara do najzrelijih Šustera, izbor donosi i teatrološko-estetički diskurs o teoriji Čiste Forme, čime pokušava omeđiti prostor i domet piščeva kazališnog projekta. Ostali Witkacyjevi interesi – roman i poezija, ontologija, logika, estetika i antropologija, historiozofija, slikarstvo i fotografija – prezentirani su samo marginalno i nisu predmet ove knjige.
Nepobitna je samosvojnost Witkacyjeva kazališta, posebice u kontekstu poljske dramske i teatrološke tradicije. Kao sinkronijska činjenica, ono korespondira jedino s najavangardnijim evropskim teatrom. Pa ipak, Witkacyjevo je kazalište bitno obilježeno poljskošću i sastavni je dio fenomena poljske kazališne groteske – Witkacy je danas jedan od najizvođenijih nacionalnih klasika dvadesetog stoljeća. Pridoda li se tome i njegov veliki uspjeh na zapadnoevropskim i američkim kazališnim pozornicama tijekom posljednjih četvrt stoljeća, te interkontinentalna razvedenost tzv. witkacologije, „znanosti“ o Witkacyju, neosporno nam se čini namjera da se aktualizira koncept jednog ovakvog izbora.
Witkacyjevo je kazalište za nas još uvijek zamagljeni predmet mogućeg iznenađenja. Stoga se i ovaj izbor – premda i sâm krnji i kasan – može shvatiti kao poziv na bogatu književnu večer u kuću Witkacyjevih „čudovišta“.
Objavljivanjem ovog izbora pridružujemo se proslavi stogodišnjice rođenja Stanisława Ignacyja Witkiewicza što se slavi godine 1985. pod pokroviteljstvom UNESCO-a.

Dalibor Blažina

SADRŽAJ
Zašto Witkacy? 7
Žohari 9
U maloj kuriji 13
Vodena Koka 47
Luđak i opatica 81
Poludjela lokomotiva 101
Šusteri 119
Uvod u teoriju čiste forme u kazalištu 173
Dalibor Blažina:
Pojedinačno postojanje Stanisława Ignacyja Witkiewicza
Nacrt svjetonazornog modela 193

Darja Dominkuš:
„Ta pustoš naših dana! Čime da je ispunim?“ 203

Kalendar 217

Stanjislav Ignaci Vitkjevič ili samo Vitkaci (1885–1939), filozof, pisac, slikar, fotograf, formista, avangardista, tvorac Teorije Čiste forme. Rođen je 24. februara 1885. u Varšavi. Plemićkog je porekla i sa očeve i sa majčine strane. Ovo ističem s obzirom na značaj roditelja u njegovom životu i obrazovanju, osobito oca, Stanjislava Vitkjeviča, slikara, pisca, arhitekte, ali i majke, Marije Vitkjevič, profesorke muzike. 1890. porodica se zbog obolelosti oca od tuberkuloze preselila u Zakopane, u kome su se nalazili veoma poznati sanatorijumi za plućne bolesti.
Bez obzira na svoj visok nivo obrazovanja Vitkjevič je knjigu o narkoticima napisao u publicističkom stilu, u nameri da smanji distancu između sebe i svojih čitalaca i sabesednika, jer je pored pisanja i slikanja veoma voleo diskusije uživo ili pismeno, objavljivane u visokotiražnim novinama i časopisima ili vođene na javnim tribinama. U knjizi Narkotici iz teksta u tekst vodi nas na putovanje po vlastitim, veoma bogatim iskustvima i eksperimentima s narkoticima, čije korišćenje je detaljno opisao, razdelivši ih na „demokratske” i „višeg reda”. Najveću pažnju posvetio je pejotlu, koji se dobija iz meksičkog kaktusa, do koga se s obzirom na udaljenost Poljske i Meksika teško dolazilo.
Smatrao je da treba prati „Nečiste duše”. Što je, po njemu, bilo značajno za nastanak zdravog društva, koje se kao i kultura zasniva na Pojedinačnom postojanju, koje se ispoljava u religiji, filozofiji i umetnosti, trima duhovnim oblastima čoveka, koje su slične Hegelovoj trijadi: sakrumu, istini i lepom. Međutim, već u prvoj polovini 20. veka nije se moglo govoriti o napretku u pomenutim oblastima, s obzirom da je racionalizam iz društava novog veka potisnuo metafiziku. S njenim nestajanjem, po Vitkacijevom mišljenju, nestaju religija, filozofija i umetnost. Tome je doprinelo i postepeno „umiranje demokratije”, koju nijedna revolucija ne može da povrati. Novo čovečanstvo sve više se bavi podmirivanjem svojih bioloških potreba. Dok su postojali pojedinci koji su osećali „metafizički nemir” visoka kultura je održavana i imala smisla. Iščezavanje elitne kulture vodi propasti kulture koja se zasniva samo na zaradi novca.

MG P44 (L)