| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 137
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Godine 1986. objavljeno je poslednje veliko prozno djelo Thomasa Bernharda: Brisanje. Raspad. Franz-Josef Murau pripovijeda nam o “kompleksu svoga porijekla”, što se da opisati jednim pojmom: dvorac Wolfsegg. Tu je Murau odrastao, tu je doneo odluku da će, želi li spasiti sebe i svoju duhovnu egzistenciju, morati napustiti dvorac Wolfsegg. No ipak se još jednom vraća tamo. Njegovi roditelji i brat poginuli su u saobraćajnoj nesreći. Taj ponovni boravak u Wolfseggu pojašnjava Murauu da se konačno mora odvojiti od toga mesta. On donosi odluku da će pisati o Wolfseggu s ciljem da sve “opisano izbrišem, da izbrišem sve što podrazumevam pod Wolfseggom i sve što Wolfsegg jeste”
Tomas Bernhard (nem. Thomas Bernhard; 9. februar 1931 — 12. februar 1989) bio je austrijski književnik i dramaturg.
Bernhard je okarakterisan kao jedan od najvažnijih autora u nemačkom jeziku posleratne, postmodernističke ere.[1] U svojim delima najčešće opisuje likove koji su izloženi duševnom i drugom propadanju. Njegovi radovi obeležavaju ironiju, skepsu, naglašavanje životne apsurdnosti i besmisla.
Bernhard je poznat po doslednom kritikovanju Katoličke crkve. Zabranio je posthumno izvođenje svojih drama na prostoru Austrije. Bio je uz Petera Handkea i Elfride Jelinek, borac protiv pojave fašizma u austrijskom društvu, pored njih jedan od najznačajnijih intelektualaca koji su kritikovali ekstremne desničare.
Napisao je devet romana, nekoliko knjiga priča i kratke proze, kao i nekoliko autobiografskih dela i brojne predstave. Njegova dela su, u više navrata, izazvala javne kontroverze, s obzirom da je Bernhard konstantno napadao tipičan austrijski način tretiranja nacističke prošlosti jednostavnim ignorisanjem onoga što se desilo. Jedna od drama nosi naziv Heldenplatz i predstavlja otvorenu aluziju na bečku centralnu carsku palatu, u kojoj je Hitler održao svoj prvi govor nakon aneksije Austrije pred stotinama hiljada Austrijanaca koji su ga dočekali ovacijama.