| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 819
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Kada se govori o beogradskom romanu, odsad će se govoriti o Simfoniji Vinaver. Večernje novostiU romanu Simfonija Vinaver Milovan Vitezović je oživio jedno vrijeme i od pisca i umjetnika stvorio galeriju živopisnih i veličanstvenih junaka. Ovo je roman apoteoza beogradskoj eliti. Žarko MandićGorljivi i govorljivi Stanislav Vinaver je piscu poslužio da poveže i prikaže ne samo velikane srpskog duha, nego i vrijeme i atmosferu u Beogradu između Prvog i Drugog svjetskog rata. Iso Kalač Vinaver urnebesnik. Sabirna žiža i motivacioni cilj ovog romana Milovana Vitezovića je, naravno, Stanislav Vinaver, čovek-poezija, veran prijatelj prijateljima, britki kozer, sjajan pantologičar, magični putopisac (...), taj Vinaver je u romanu dat, u punom gestu i reljefu, kao pokretljivi duh Beograda između dva rata. On raskošno seje opažanja, aforizme, dosetke, ne beži od sporenja i sudskih procesa; kreće se svom zapreminom znanja i oštroumnosti. Jednom reči, pred nama je živi urnebesni Vinaver.Miroslav EgerićSrpski Panteon. Simfonija Vinaver, u podnaslovu Roman sa velikom gospodom beogradskom, sklopljena je, zapravo, kao jedan živi duhoviti niz epizoda iz beogradskog književnog života u doba održavanja Prvog internacionalnog kongresa slobodnih zidara 1926. godine. Idući od slike do slike (...) glavni junak neprestano menja sagovornike i tako (...) raygovara sa epohom...Mihajlo PantićI svi mi koji smo poznavali Stanislava Vinavera kao čoveka koji je sav od reči u provali i pobuni, teško možemo da poverujemo da se može sačiniti ovakav živ portret. U ovom romanu Vinaver se ne čita, već sreće i čuje, u punoj uživanciji, kako bi sam rekao.Zoran Gluščević(promocija u Kolarčevom narodnom univerzitetu)
Milovan Vitezović (Tubići, kod Kosjerića, 11. septembar 1944 — Beograd, 22. mart 2022) bio je srpski književnik, scenarista i univerzitetski profesor.
Pisao je pesme, romane, eseje, kritike, aforizme, filmska i TV scenarija. Objavio je oko pedeset knjiga u preko dvesta izdanja; zastupljen je u preko pedeset antologija srpske i svetske poezije, proze, književnosti za decu, aforizama, fantastike i televizijskih drama.
Knjige je objavljivao na nemačkom, engleskom, rumunskom, francuskom, italijanskom, slovenačkom, makedonskom, ruskom, mađarskom, i grčkom jeziku. Prevođen je i objavljivan u periodici i antologijama na poljskom, češkom, letonskom, mađarskom, francuskom, švedskom, hebrejskom, kineskom, bugarskom i albanskom jeziku. Aforizmi su mu objavljivani u nizu evropskih novina, od hamburškog Sterna, do moskovske Nedelje, prevođeni i na grčki, rumunski, hebrejski, švedski, italijanski i druge jezike.
Bio je jedan od retkih srpskih pisaca čija je knjiga bila zabranjena, pa čak i spaljivana u svom prvom izdanju; radi se o zbirci aforizama Srce me je otkucalo. Njegovi satirični tekstovi često su objavljivani u Ježu. Autor je mnogih televizijskih drama i serija, tekstova za pozorišna izvođenja i filmskih scenarija. Televizijski filmovi snimljeni po njegovim scenarijima prikazivani su na evropskim televizijama ORF i ZDF.
Serija Vuk Karadžić donela mu je Evropsku nagradu za televiziju.
Biografija
Rođen je u selu Tubići (u zaseoku Vitezovići) kod Kosjerića 11. septembra 1944. godine. Školovao se u Tubićima, Kosjeriću, Užicu i Beogradu; diplomirao je na Filološkom fakultetu, odsek opšta književnost, potom i na Fakultetu dramskih umetnosti, odsek dramaturgija.
Bio je operativni urednik u Književnim novinama; u omladinskoj reviji Susret omladine, radio je kao urednik za književnost do 1969. godine, a od tada kao urednik glasila Čivija. Funkciju urednika igranih serija na RTS-u imao je od 1977. do 1991. godine, kada postaje glavni urednik Umetničko–zabavnog programa RTS-a. Bio je član Udruženja književnika Srbije i srpskog PEN centra; govorio i pisao za Nacionalnu reviju, magazin o nacionalnoj baštini Srbije. Izabran je za predsednika Udruženja književnika Srbije 2018. godine.
Kada je u ratnom stanju tokom NATO bombardovanja dobio naredbu da napravi spisak ljudi Umetničkog programa za prinudne odmore i izgledno otpuštanje, poslao je spisak sa samo jednim imenom – Milovan Vitezović. Zato je suspendovan, smenjen i poslat na prinudni odmor, koji se odužio godinama.
Na Akademiju umetnosti pozvan je da u zvanju docenta od 2001. godine predaje Filmski i TV scenario. Nakon toga bio je u zvanju redovnog profesora na Katedri za dramaturgiju.
Upravni odbor Udruženja književnika Srbije predložio ga je 30. marta 2012. za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, ali nije izabran.[1] Izabran je za akademika Akademije nauke i umjetnosti Republike Srpske 2021. godine.
Otvorio je 64. Beogradski sajam knjiga 20. oktobra 2019. godine.[2]
Preminuo je u Beogradu, 22. marta 2022. godine, usled komplikacija izazvanih korona virusom.[3][4] Sahranjen je 26. marta na groblju Lešće.[5]
Nagrade
Dobitnik je brojnih nagrada od kojih su najznačajnije: Zmajeve dečje igre (1978), Velika bazjaška povelja (2005), Kočićeva nagrada (2005) – Republika Srpska, Zlatno Gašino pero (2006), nagrada Glasa javnosti Meša Selimović drugo mesto (2000).
Bio je kandidat za Antologiju najboljih svetskih satiričara koja je objavljena u SAD 2007. godine.
U Novom Sadu, juna 2007. godine, pripala mu je čast da dobije Zmajev pesnički štap i otvori Zmajeve dečje igre, najveći festival dečjeg stvaralaštva u Evropi.
Dobitnik je ruskog odlikovanja `Zlatni vitez`. Primljen je u ruski red Vitezova slovenske duhovnosti, kulture i umetnosti.
Ekranizacija njegovog romana Lajanje na zvezde osvojila je prestižnu domaću nagradu Zlatna novosadska arena i nagradu festivala u Herceg Novom.
Patrijarh srpski Irinej ga je 22. februar 2012. odlikovao Ordenom Svetog despota Stefana,[6][7] a 2. februara 2017. Ordenom Svetog Save drugog stepena.[8]
2019: Nagrada Braća Karić
Od 2020. godine bio je član međunarodne Slovenske akademije.