| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 824
Jezik: Engleski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
The Happy Haven
John Arden (26. listopada 1930. – 28. ožujka 2012.) bio je engleski dramatičar koji je nakon smrti hvaljen kao `jedan od najznačajnijih britanskih dramatičara kasnih 1950-ih i ranih 60-ih`.[1]
Karijera
Rođen u Barnsleyu, sin upravitelja tvornice stakla, školovao se u školi Sedbergh u Cumbriji, King`s Collegeu u Cambridgeu i Edinburgh College of Art, gdje je studirao arhitekturu.[2] Prvi put je privukao pozornost kritike za radioigru Život čovjeka 1956. godine, ubrzo nakon završetka studija.
Arden je isprva bio povezan s English Stage Company u kazalištu Royal Court u Londonu. Njegova drama iz 1959., Ples narednika Musgravea, u kojoj četiri vojna dezertera dolaze u sjeverni rudarski grad kako bi izvršili odmazdu za čin kolonijalnog nasilja, smatra se njegovom najboljom [od koga?]. Na njegov rad utjecali su Bertolt Brecht i Epsko kazalište, kao u djelu `Left-Handed Liberty` (1965., na obljetnicu Magne Carte).[3] Ostale drame uključuju `Live Like Pigs`, `The Workhouse Donkey` i `Armstrong`s Last Goodnight`, od kojih je posljednja izvedena na Chichester Festivalu 1965. u režiji Nacionalnog kazališta nakon što ju je Kraljevski sud odbio.[1] Godine 1964. pridružio se Odboru `Tko je ubio Kennedyja?` koji je osnovao Bertrand Russell.[4]
Njegova radiodrama `Bearl` iz 1978. smatrana je u anketi Guardiana[5] jednom od najboljih drama u tom mediju. Također je napisao nekoliko romana, uključujući `Silence Among the Weapons`, koji je 1982. bio u užem izboru za Bookerovu nagradu,[6] i `Books of Bale`, o protestantskom apologetici Johnu Baleu. Bio je član Kraljevskog književnog društva.[2]
Sa suprugom i koscenaristom Margarettom D`Arcy demonstrirao je na premijeri svoje arturijanske drame Otok moćnih u Kraljevskoj švedskoj crkvi (RSC), jer su smatrali da je produkcija proimperijalistička, te su zajedno napisali nekoliko drama koje su bile vrlo kritične prema britanskoj prisutnosti u Irskoj, gdje su on i D`Arcy živjeli od 1971. nadalje.[1]
Godine 1961. bio je jedan od osnivača antinuklearnog Odbora 100, a također je predsjedavao pacifističkim tjednikom Peace News.[7] U Irskoj je neko vrijeme bio član Official Sinn Féina.[8] Bio je zagovornik građanskih sloboda i protivio se antiterorističkom zakonodavstvu, što je pokazao u svojoj radio drami Prijevara iz 2007.