ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1978
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani

Ismail Kadare - General mrtve armije
Otokar Keršovani, Rijeka, 1978
253 str.
tvrdi povez
stanje: vrlo dobro

Preveo s francuskog ĐURO PLEMENČIĆ | Biblioteka Zlatni paun

Alternativni naslov: General mrtve vojske

General mrtve armije je jedan od onih romana što otkrivaju snagu i ljepote prave ozbiljne knjizevnosti, a Kadare pisac koji nanovo dokazuje da će velika knjizevnost, pa makar pisana i na malom jeziku, zadiviti cijeli svijet.

U vrijeme kad je objavio Generala mrtve armije, albanski pisac Kadare je imao dvadeset i sedam godina i njegova je književna zvijezda zapravo tek bila zasjala.

Albanski romansijer i pjesnik. Rođen u službeničkoj obitelji, studije književnosti završio u Tirani, te na Institutu Maksim Gorki u Moskvi. Već s prvom svojom knjigom, zbirkom poezije Mladenačka nadahnuća (1954), Kadare je u Albaniji postigao zamjetan književni ugled. Nakon objavljivanja odličnoga romana General mrtve armije (1963) stječe međunarodnu reputaciju, a mnoge mu knjige najprije izlaze na francuskom jeziku, u Parizu, gdje i sam često putuje. S rigidnim i izolacionističkim režimom Envera Hodže imao je ambivalentan odnos, neku vrstu prešutnoga dogovora: priznatomu piscu, za njegovu generalnu lojalnost, režim je imao razloga tolerirati stanovitu mjeru opozicijskoga stava. Već od Generala mrtve armije i čitatelji i kritika prepoznali su kod Kadarea neponovljiv individualni postupak kojim rastvara granice realističkoga pripovijedanja, istovremeno ostajući trajno vezan za albanski povijesni, sociokulturni i životni milje, koji velikom imaginativnom snagom književno preoblikuje i tumači u svojim romanima. Zahvaljujući toj vrsti umjetničke tenzije i preobrazbe, Kadareovi motivi i situacije lako prelaze lokalni značaj i stječu opću relevantnost. Ismail Kadare je objavio preko dvadeset romana i knjiga proze, između ostalih: Svadba (1968), Tvrđava (1970), Kronika na kamenu (1971), Zima velike samoće (1973), Suton stepskih bogova (1978), Palača snova (1981), Koncert godine 1936 (1988), Neman (1991), Piramida (1991), Mjesečina (1993), Elegija za Kosovo (2000), Dosje o H. (2002).

Knjiga General mrtve armije - Ismail Kadare - (Gjenerali i ushtrisë së vdekur, 1963) opisuje se dolazak poraženoga talijanskoga generala u Albaniju kako bi skupljao kosti svojih izginulih vojnika.

Ismail Kadaré rodio se 1934. u Gjinokasteru, gradiću na jugu Albanije, istom onom gradiću u koji je smjestio jedan od bizarnih događaja svog romana o generalu mrtve ar mije: jedna je okupatorska bludnica pala od revolverskih metaka uvrijeđenog oca čiji se sin u nju zagledao razvrgnuvši zaruke s djevojkom koju su odabrali. Da bi događaj bio još groteskniji, pokopana je na vojničkom groblju palih okupatorskih vojnika dobivši, kao i svaki od njih, nadgrobni natpis: UMRLA ZA DOMOVINU.
Mnogo je takvih tragikomičnih scena u ovom romanu, u kojem ipak prevladava tragičnost ljudskih sudbina u krvavom i blatnom ratnom kolopletu, romanu u kojem general bivše okupatorske vojske dvadeset godina nakon završetka rata dolazi u Albaniju da sabere kosti vojnika palih „na polju časti` i da ih brižljivo umotane u najlonske vreće pošalje njihovim obiteljima. Osim generala, koji u svojoj mašti zamagljenoj alkoholom ponovo vodi i dobiva već davno izgubljene bitke, tu je i njegov pratilac, svećenik za kojega su Albanci niža rasa koja će na kraju krajeva istrijebiti sama sebe; zatim se tu pojavljuje general-pukovnik druge okupatorske vojske koji čak krade posmrtne ostatke svojih bivših saveznika. Uz to, roman je prošaran sjećanjima na pukovnika Za, komandanta kaznenog bataljona za vrijeme rata, koji romantično ljubi svoju mladu ženu daleko u domovini, a tu, u Albaniji, siluje četrnaestogodišnju djevojku natjeravši je na samoubojstvo, da napokon tog „heroja` ubije majka silovane djevojke, koja njegove kosti skupljene u blatnjavu vreću baca pred noge u gro-generala-grobara, tesknoj sceni usred svatovskog veselja.
Kao njihovi antipodi, tu u dnevnicima za-sudbine okubilježene patorskih vojnika koji u miru ni ne znajući zašto ih je zapravo zadesila ta sudbina, i koji dolazeći s fronte da predahnu u gradovima do novog ratnog pohoda istresaju sav svoj čemer i jad u naručjima bludnica.
Tu je, konačno, i albanski narod, gostoljubiv u miru, ali gnjevan u ratu kada, više nagonski nego svjesno, brani svoj nacionalni identitet. Nema sumnje da je ovaj Kadaréov roman po svojoj strukturi, i po svojoj umjetničkoj vrijednosti, roman svjetskog dometa.