pregleda

Satire Decima Junija Juvenala Akvinskog (novo)


Cena:
800 din
Stanje: Nekorišćen
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Beograd,
Beograd-Novi Beograd
Prodavac Nije trgovac

superunuce (8918)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14598

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2025.
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Priredio i preveo: Miloš B. Janković


Beograd 2025. Mek povez, ćirilica, 233 strane.
Knjiga je nekorišćena (nova).
V8

»Izdanje Službenog glasnika ...1389 strana sa originalnim latinskim tekstom, prevodom i brojnim objašnjenjima i napomenama stvorilo je masivnu knjigu koja nije zgodna za uobičajeno iščitavanje od korica do korica, već je to knjiga koja se „čitucka” kad god čovek ima raspoloženja i slobodnog vremena za to. Ona je, osim toga, i osnova iz koje školarci svih uzrasta mogu da crpu ideje za neka svoja pismena i akademska ostvarenja.

Zato mi je posle par meseci, tokom kojih sam ponovo čitao knjigu zbog pronalaženja štamparskih grešaka, postalo jasno daje u cilju omogućavanja većem broju čitalaca da se upoznaju sa kompletnim prevodom Juvenalovog dela potrebno još jedno, skraćeno izdanje svih satira u kome će da bude samo prevod latinskog teksta i kratko objašnjenje, dovoljno da čitalac razume suštinu onoga štaje Juvenal želeo da kaže.«
Iz predgovora



Decim Junije Juvenal (Decimus Iunius Iuvenalis), rodio se u mestu Akvinu u Laciju(mu) (Italija), negde oko početka Neronove vladavine, tj., ubrzo posle 54.g.po Hr., u građanskoj porodici koja je u njegovom mestu rođenja uživala dobar ugled. Kao dečak je prešao u Rim i tamo stekao odlično obrazovanje, a odmor je provodio u svom Akvinu. Prvih četrdesetak godina pripremao se za govornika i možda za advokata, ali to nije radio profesionalno. Tokom treće i četvrte decenije života piše satirične spise,ali ih iz straha čita samo malom krugu izabranika. Od početka 2. v. počinje da objavljuje svoje satire i postaje poznat. Živi skromno, mirno i udobno sa porodicom u nasleđenoj kući u Rimu i malom imanju izvan njega. Umire kao star čovek negde posle 128. g. po Hr.
Sa svojom satirom Juvenal kao sa mačem žuri od palate do krčme, od rimskih kapija do granica carstva, te seče bez razlike svakog koji skreće sa puteva koje su odredili priroda i čast. Njegove satire, neprevaziđene po stilu, pune su peckavog humora koji ne služi da zasmeje zbog smejanja, nego da bi jače ukazao na porok. Juvenalova stalna želja je da čitalac nepogrešivo razlikuje dobro i zlo, a ne da ostavi prostor za skolastičku filozofiju besposličara i njena nadmudrivanja i relativizovanja stvari! Međutim, u celom njegovom delu mi osećamo da se Juvenal ne razračunava s osobama već sa porokom. On je kao neki iskren i prilježan učitelj koji se trudi da kod svojih đaka rečima i prutom iskoreni loše odlike pre nego što one uznapreduju do zla za koje će da budu kažnjeni surovim bičevanjem. Baš zato što Juvenal iznosi neporecive istine, što pogađa u stvari žestoko i bez milosti i što je besprekorno pošten — on je najcitiraniji i jedan od najpopularnijih rimskih pesnika koji je imao ogroman uticaj na druge pisce, a posebno moderne. On je pravi umetnik svoga doba i među onima koji predvode satiričare ovog sveta. I danas, svako ko čita Juvenalove satire može da vidi, kao u nekakvoj čarobnoj kugli, pravo stanje stvari u Rimu njegovog doba i imućne savremenike ogrezle u dokolici, luksuzu i razvratu, koji nam pokazuju ljudsku prirodu koja se ispolji uvek kada ne postoji strah od Boga (tj., strah od činjenja nebogougodnih dela!). One su najbolji dokaz da se ljudi u svojoj biti nikada ne menjaju, da su bili isti i pre dve hiljade godina, sa istim vrlinama i manama. Ono što se menjaj jeste tehnologija kao odraz istorijske nužnosti (prouzrokovane pre svega sve većim brojem ljudi na zemlji), koja neminovno menja dekor i okruženje, a onda se to naziva ”napretkom” ili ”civilizacijom” što ljudske osobine pokriva jednom krhkom i privremenom ljuskom, pa izgleda da su oni drugačiji. Ali, to je samo privid koji odražava čovekovo prilagođavanje na okolnosti u kojima živi, ali ne i promenu njegove, bogomdane, suštine!






Sadržaj:
Predgovor prvom skraćenom izdanju
Predgovor drugom skraćenom izdanju
Prva satira - ZAŠTO PESNIK PIŠE
Druga satira - LICEMERSTVO
Treća satira - RIM
Četvrta satira - IVERAK
Peta satira - PARAZITI
Šesta satira - ŽENSKINjE
Sedma satira - PISCI
Osma satira - PLEMSTVO
Deveta satira - ZAŠTITNICI
Deseta satira - ŽELjE
Jedanaesta satira - RASKOŠ
Dvanaesta satira - KATULOV POVRATAK
Trinaesta satira - ULOG
Četrnaesta satira - PRIMER
Petnaesta satira - PRAZNOVERICA
Šesnaesta satira - BEZ NASLOVA
Pokazivač imena i pojmova


Predmet: 83447989
Priredio i preveo: Miloš B. Janković


Beograd 2025. Mek povez, ćirilica, 233 strane.
Knjiga je nekorišćena (nova).
V8

»Izdanje Službenog glasnika ...1389 strana sa originalnim latinskim tekstom, prevodom i brojnim objašnjenjima i napomenama stvorilo je masivnu knjigu koja nije zgodna za uobičajeno iščitavanje od korica do korica, već je to knjiga koja se „čitucka” kad god čovek ima raspoloženja i slobodnog vremena za to. Ona je, osim toga, i osnova iz koje školarci svih uzrasta mogu da crpu ideje za neka svoja pismena i akademska ostvarenja.

Zato mi je posle par meseci, tokom kojih sam ponovo čitao knjigu zbog pronalaženja štamparskih grešaka, postalo jasno daje u cilju omogućavanja većem broju čitalaca da se upoznaju sa kompletnim prevodom Juvenalovog dela potrebno još jedno, skraćeno izdanje svih satira u kome će da bude samo prevod latinskog teksta i kratko objašnjenje, dovoljno da čitalac razume suštinu onoga štaje Juvenal želeo da kaže.«
Iz predgovora



Decim Junije Juvenal (Decimus Iunius Iuvenalis), rodio se u mestu Akvinu u Laciju(mu) (Italija), negde oko početka Neronove vladavine, tj., ubrzo posle 54.g.po Hr., u građanskoj porodici koja je u njegovom mestu rođenja uživala dobar ugled. Kao dečak je prešao u Rim i tamo stekao odlično obrazovanje, a odmor je provodio u svom Akvinu. Prvih četrdesetak godina pripremao se za govornika i možda za advokata, ali to nije radio profesionalno. Tokom treće i četvrte decenije života piše satirične spise,ali ih iz straha čita samo malom krugu izabranika. Od početka 2. v. počinje da objavljuje svoje satire i postaje poznat. Živi skromno, mirno i udobno sa porodicom u nasleđenoj kući u Rimu i malom imanju izvan njega. Umire kao star čovek negde posle 128. g. po Hr.
Sa svojom satirom Juvenal kao sa mačem žuri od palate do krčme, od rimskih kapija do granica carstva, te seče bez razlike svakog koji skreće sa puteva koje su odredili priroda i čast. Njegove satire, neprevaziđene po stilu, pune su peckavog humora koji ne služi da zasmeje zbog smejanja, nego da bi jače ukazao na porok. Juvenalova stalna želja je da čitalac nepogrešivo razlikuje dobro i zlo, a ne da ostavi prostor za skolastičku filozofiju besposličara i njena nadmudrivanja i relativizovanja stvari! Međutim, u celom njegovom delu mi osećamo da se Juvenal ne razračunava s osobama već sa porokom. On je kao neki iskren i prilježan učitelj koji se trudi da kod svojih đaka rečima i prutom iskoreni loše odlike pre nego što one uznapreduju do zla za koje će da budu kažnjeni surovim bičevanjem. Baš zato što Juvenal iznosi neporecive istine, što pogađa u stvari žestoko i bez milosti i što je besprekorno pošten — on je najcitiraniji i jedan od najpopularnijih rimskih pesnika koji je imao ogroman uticaj na druge pisce, a posebno moderne. On je pravi umetnik svoga doba i među onima koji predvode satiričare ovog sveta. I danas, svako ko čita Juvenalove satire može da vidi, kao u nekakvoj čarobnoj kugli, pravo stanje stvari u Rimu njegovog doba i imućne savremenike ogrezle u dokolici, luksuzu i razvratu, koji nam pokazuju ljudsku prirodu koja se ispolji uvek kada ne postoji strah od Boga (tj., strah od činjenja nebogougodnih dela!). One su najbolji dokaz da se ljudi u svojoj biti nikada ne menjaju, da su bili isti i pre dve hiljade godina, sa istim vrlinama i manama. Ono što se menjaj jeste tehnologija kao odraz istorijske nužnosti (prouzrokovane pre svega sve većim brojem ljudi na zemlji), koja neminovno menja dekor i okruženje, a onda se to naziva ”napretkom” ili ”civilizacijom” što ljudske osobine pokriva jednom krhkom i privremenom ljuskom, pa izgleda da su oni drugačiji. Ali, to je samo privid koji odražava čovekovo prilagođavanje na okolnosti u kojima živi, ali ne i promenu njegove, bogomdane, suštine!






Sadržaj:
Predgovor prvom skraćenom izdanju
Predgovor drugom skraćenom izdanju
Prva satira - ZAŠTO PESNIK PIŠE
Druga satira - LICEMERSTVO
Treća satira - RIM
Četvrta satira - IVERAK
Peta satira - PARAZITI
Šesta satira - ŽENSKINjE
Sedma satira - PISCI
Osma satira - PLEMSTVO
Deveta satira - ZAŠTITNICI
Deseta satira - ŽELjE
Jedanaesta satira - RASKOŠ
Dvanaesta satira - KATULOV POVRATAK
Trinaesta satira - ULOG
Četrnaesta satira - PRIMER
Petnaesta satira - PRAZNOVERICA
Šesnaesta satira - BEZ NASLOVA
Pokazivač imena i pojmova

83447989 Satire Decima Junija Juvenala Akvinskog (novo)

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.