| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Autor: Strani
Godina izdanja: Tv
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Svojim prvim romanom, U oku sunca, Ahdaf Soueif dobila je usporedbe s Tolstojem, Flaubertom i George Eliot. U svom najnovijem romanu, koji je ušao u uži izbor za prestižnu britansku Bookerovu nagradu, kombinira romantičnu vještinu romanopisaca devetnaestog stoljeća s vrlo modernim osjećajem za kulturu i politiku - i seksualnu i međunarodnu.
Na kraju dvadesetog stoljeća, dvije se žene zaljubljuju u muškarce izvan svojih poznatih svjetova. Godine 1901. Anna Winterbourne, nedavno udovica, napušta Englesku i odlazi u Egipat, ispostavu Carstva koja je preplavljena nacionalističkim osjećajima. Daleko od udobnosti britanske kolonije, očarana je pravim Egiptom i zaljubljena u Sharifa Pašu al-Baroudija. Gotovo stotinu godina kasnije, Isabel Parkman, razvedena američka novinarka i potomak Anne i Sharifa, zaljubljuje se u Omara al-Ghamrawija, darovitog i teškog egipatsko-američkog dirigenta sa svojom strastvenom politikom. U pokušaju da shvati svoje sukobljene emocije i otkrije istinu koja stoji iza njenog nasljeđa, Isabel također putuje u Egipat i traži pomoć Omarove sestre u otkrivanju priče o ljubavi Anne i Sharifa.
Spajajući romansu i zamršenu priču A.S. Byatta `Posjedovanje` i Michaela Ondaatjea `Engleski pacijent`, Ahdaf Soueif je još jednom stvorio očaravajuću priču istinske elokvencije i trajne važnosti.
Ahdaf Soueif (arapski: أهداف سويف; rođena 23. ožujka 1950.) je egipatska romanopiskinja i politička i kulturna komentatorica.
Rani život
Soueif je rođena u Kairu, gdje živi, a školovala se u Egiptu i Engleskoj. Doktorirala je lingvistiku na Sveučilištu u Lancasteru 1979. godine.[1][2] Njezina sestra je aktivistica za ljudska i ženska prava te matematičarka Laila Soueif.[3]
Karijera
Debitantski roman Ahdaf Soueif, U oku sunca (1993.), smješten u Egipat i Englesku, govori o sazrijevanju Asye, prelijepe Egipćanke koja se, prema vlastitom priznanju, `osjeća ugodnije s umjetnošću nego sa životom`. Soueifin drugi roman, Karta ljubavi (1999.), bio je u užem izboru za Bookerovu nagradu,[4] preveden je na 21 jezik i prodan u više od milijun primjeraka.[5] Također je objavila dvije knjige kratkih priča, Aisha (1983.) i Sandpiper (1996.) – izbor iz kojih je objedinjen u zbirci Mislim na tebe 2007. i Priče o nama samima 2010. [potreban citat]
Soueif piše prvenstveno na engleskom,[1] ali njezini čitatelji koji govore arapski kažu da mogu čuti arapski kroz engleski.[6] Prevela je djelo Mourida Barghoutija Vidjela sam Ramallah (s predgovorom Edwarda Saida) s arapskog na engleski.[7]
Uz svoja čitanja egipatske povijesti i politike, Soueif također piše o Palestincima u svojoj fikciji i publicistici. Kraća verzija knjige Pod oružjem: Palestinsko putovanje izvorno je objavljena u The Guardianu, a zatim je u cijelosti tiskana u Soueifinoj zbirci eseja iz 2004., Mezzaterra: Fragments from the Common Ground, a napisala je i uvod u reprint djela Jeana Geneta Zatočenik ljubavi u izdanju New York Review Books iz 2003.[8]
Izabrana je za članicu Kraljevskog književnog društva 2002. godine.[9]
Godine 2008. pokrenula je prvi Palestinski književni festival,[10] čija je osnivačica.[11]
Soueif je također kulturna i politička komentatorica za novine The Guardian, a izvještavala je i o egipatskoj revoluciji.[12] U siječnju 2012. objavila je knjigu Kairo: Moj grad, naša revolucija – osobni prikaz prve godine egipatske revolucije. Njena sestra Laila Soueif i Lailina djeca, Alaa Abd El-Fatah i Mona Seif, također su aktivisti.[13]
Soueif je bila udana za Iana Hamiltona,[14] s kojim je imala dva sina: Omara Roberta Hamiltona i Ismaila Richarda Hamiltona.[15]
Imenovana je za povjerenicu Britanskog muzeja 2012. godine i ponovno imenovana na još četiri godine 2016. godine.[16] Međutim, dala je ostavku 2019. žaleći se na sponzorstvo BP-a, nevoljkost ponovnog zapošljavanja radnika prebačenih u Carillion i nedostatak angažmana oko repatriranja umjetničkih djela.[17]
U lipnju 2013. Soueif i brojne druge poznate osobe pojavile su se u videu u kojem su pokazale podršku aktivistici i zviždači Chelsea Manning.