ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Godina izdanja: Tv

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Braća Arkadij Strugacki (28. kolovoza 1925. – 12. listopada 1991.) i Boris Strugacki (14. travnja 1933. – 19. studenog 2012.) bili su sovjetski i ruski autori znanstvene fantastike koji su surađivali veći dio svojih karijera.

U drugoj polovici 1950-ih, vojni prevoditelj A. N. Strugacki, uz pomoć novinara L. S. Petrova i pisca i obavještajnog časnika R. N. Kima, objavio je dokumentarnu novelu Pepeo Bikinija (dnevničke verzije 1956. i 1957., knjižno izdanje 1958.) i osigurao mjesto urednika u Goslitizdatu. B. N. Strugacki, koji je radio u Pulkovskom opservatoriju, također je gajio književne ambicije; prema legendi, braća su odlučila pisati zajedno na temelju oklade. Između 1957. i 1959. godine, Arkadij i Boris Strugacki napisali su novelu Zemlja grimiznih oblaka i nekoliko kratkih priča, koje su odmah privukle pozornost kritičara. Godine 1964. Strugacki su primljeni u Savez pisaca RSFSR-a. Nakon godina eksperimentiranja, razvili su metodu rada koja je uključivala ne samo zajedničku raspravu o idejama već i usmeno uvježbavanje svake rečenice. Proces pisanja slijedio je detaljan plan, koji je unaprijed razvijen i više puta raspravljan.

Počevši s djelima u sintetičkom žanru avanture i znanstveno-tehničke fikcije, Strugacki su brzo prešli na društvenu prognozu i modeliranje u obliku `realistične fikcije`, s ideološkim sadržajem umotanim u napetu radnju. Većina njihovih knjiga istražuje uspostavljanje kontakta s izvanzemaljskom inteligencijom, pitanje dopuštenosti i opravdanosti intervencije ili neintervencije u prirodnu evoluciju civilizacija bilo koje vrste te proučavanje različitih oblika utopije i distopije.

Značajna pozornost u njihovom radu posvećena je problemu ideologizacije i deideologizacije društva te ulozi kulture u državi. U prvoj polovici 1960-ih, Strugacki su stvorili jedinstveni fiktivni svemir, konvencionalno nazvan Podnevni svemir, koji služi kao kulisa za gotovo dvanaest novela. Slika komunizma koju su konstruirali evoluirala je prema trajnoj geopolitičkoj i kozmičkoj ekspanziji i povezanim mehanizmima društvene kontrole. Njihovo istraživanje različitih oblika utopije dovelo je Strugackije (počevši od Daleke duge) do uvjerenja da će se čovječanstvo neizbježno podijeliti na nejednake slojeve, čiji neće svi članovi biti prikladni ili dostojni ulaska u svijetlu budućnost. Izgledi stvaranja biološke civilizacije koja radikalno rekonstruira ljudsku prirodu i suprotstavlja se tehničkoj kulturi također su zabrinjavali koautore. Od 1980-ih, B. N. Strugacki je počeo preispitivati ​​njihov zajednički kreativni put u kontekstu liberalizma i disidentstva.

Nakon što su postigli značajnu slavu 1960-ih, Strugacki su se suočili s progonom filozofske fikcije u SSSR-u od strane Odjela za agitaciju i propagandu Centralnog komiteta KPSS-a i vodstva Svesaveznog lenjinističkog komunističkog saveza mladeži. U 1970-ima i prvoj polovici 1980-ih smanjio se broj publikacija i ponovnih izdanja, a nekoliko dugih tekstova dobilo je poluzabranjeni status, kružeći u samizdatu (npr. Ružni labudovi). Na temelju novele Piknik uz cestu, koja u to vrijeme nije imala knjižnih izdanja, Strugacki su napisali scenarij za film A. Tarkovskog Stalker (1979.).

U 1980-ima Strugacki su postali jedni od najobjavljivanijih sovjetskih pisaca, simbol neovisne misli, te su nagrađeni Državnom nagradom RSFSR-a nazvanom po M. Gorkom (1986.). Između 1991. i 1994. izdavačka kuća Tekst objavila je prva sabrana djela Strugackih. U 1990-ima objavljena su brojna izdanja, uključujući seriju Svjetovi braće Strugackih. Grupa istraživača Strugackih (tzv. `Ludenyjeva grupa`) objavila je sabrana djela u 11 svezaka temeljena na arhivskim tekstovima između 2001. i 2003., te kompletna sabrana djela u 33 sveska između 2015. i 2022.

Djelo Strugackih značajno je utjecalo na širenje neslaganja među sovjetskom inteligencijom 1970-ih i 1980-ih, a proučavali su ga književni znanstvenici, socijalni filozofi i politolozi zbog interesa za ideološke i književne konstrukte.

Život i djelo

Prevedena priča o Strugackima pojavila se u časopisu Amazing Stories 1959. godine.
Braća Strugacki (братья Стругацкие или једноставно Стругацкие) rođeni su Natanu Strugackom, likovnom kritičaru, i njegovoj supruzi, učiteljici. Njihov otac bio je Židov, a majka ruska pravoslavka. Na njihov rani rad utjecali su Ivan Jefremov i Stanisław Lem. Kasnije su razvili vlastiti, jedinstveni stil pisanja znanstvene fantastike koji je proizašao iz razdoblja sovjetskog racionalizma u sovjetskoj književnosti i razvio se u romane interpretirane kao djela društvene kritike.[1]

Njihov najpoznatiji roman, Piknik na obočine, preveden je na engleski kao Roadside Picnic. Andrej Tarkovski adaptirao je roman za ekran kao Stalker (1979).

Algis Budrys usporedio je svoja djela `An Emergency Case` i `Arkadijevi lutalice i putnici` s radom Eanda Bindera.[2]

Godine 1991., Text Publishers objavio je sabrana djela Arkadija i Borisa Strugackog.