ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Godina izdanja: Tv

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Geršom Šolem (hebrejski: גֵרְשׁׂם שָׁלוֹם; 5. prosinca 1897. – 21. veljače 1982.) bio je židovski filozof i povjesničar. Široko smatran osnivačem modernog akademskog proučavanja Kabale, Šolem je imenovan prvim profesorom židovskog misticizma na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu.

Gerhard (Geršom) Šolem rođen je u Berlinu Arthuru Šolemu i Betty Hirsch Šolem. Njegov otac bio je tiskar. Njegov stariji brat bio je njemački komunistički vođa Werner Scholem. Studirao je hebrejski i Talmud kod ortodoksnog rabina.[2]

Scholem je upoznao Waltera Benjamina u Münchenu 1915. godine, kada je prvi imao sedamnaest, a drugi dvadeset i tri godine. Započeli su cjeloživotno prijateljstvo koje je završilo kada je Benjamin počinio samoubojstvo 1940. godine nakon nacističkog progona. Scholem je posvetio svoju knjigu Glavni trendovi u židovskom misticizmu (Die jüdische Mystik in ihren Hauptströmungen), temeljenu na predavanjima 1938.–1940., Benjaminu. Godine 1915. Scholem se upisao na Sveučilište Frederick William u Berlinu (danas Sveučilište Humboldt), gdje je studirao matematiku, filozofiju i hebrejski. Tamo je upoznao Martina Bubera, Shmuela Yosefa Agnona, Hayima Nahmana Bialika, Ahada Ha`ama i Zalmana Shazara.[2]

U Berlinu se Scholem sprijateljio s Leom Straussom i dopisivao se s njim tijekom cijelog života.[3] Studirao je matematičku logiku na Sveučilištu u Jeni kod Gottloba Fregea. Godine 1918. bio je u Bernu s Benjaminom kada je upoznao Elsu (Eschu) Burchhard, koja mu je postala prva supruga. Scholem se vratio u Njemačku 1919., gdje je diplomirao semitske jezike na Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu.[2] Zajedno s Benjaminom osnovao je fiktivnu školu – Sveučilište u Muriju.[4]

Scholem je napisao svoju doktorsku disertaciju o najstarijem poznatom kabalističkom tekstu, Sefer ha-Bahir. Sljedeće godine objavljen je u obliku knjige pod nazivom `Das Buch Bahir`, koju je objavila izdavačka kuća njegova oca.[2]

Privučen cionizmom i pod utjecajem Bubera, emigrirao je 1923. u britanski mandat Palestinu.[5] Može se smatrati značajnim da iako je Scholemova odanost cionističkoj stvari (ili ponovnom osvajanju Palestine od strane židovske dijaspore) neosporna, njegov odnos prema manifestnoj etici cionizma bio je dvosmisleniji i kritičniji od Buberovog.[6][7][8][9]

Nakon emigracije iz Berlina u Palestinu, Scholem je postao knjižničar, vodeći Odjel za hebrejski i judaiku u Nacionalnoj knjižnici. Godine 1927. obnovio je Deweyjev decimalni sustav, čineći ga prikladnim za velike judaičke zbirke.[10] Tijekom razdoblja dok je bio knjižničar drevnih rukopisa u knjižnici Hebrejskog sveučilišta, fragmenti novootkrivenih svitaka s Mrtvog mora i inventar iz kairske genize - da spomenemo samo nekoliko značajnih primjeraka - kretali su se kroz zbirke koje je nadgledao. Iako je ranije počeo predavati manje seminare, Scholem nije imenovan redovitim profesorom na Hebrejskom sveučilištu sve dok Hitler nije došao na vlast.[11][12][13]

Scholemov brat Werner bio je član ultra-ljevičarske `Fischer-Maslow grupe` i najmlađi ikada član Reichstaga, ili Weimarske diete, koji je predstavljao Komunističku partiju Njemačke. Izbačen je iz stranke, a kasnije su ga nacisti ubili tijekom Trećeg Reicha. Za razliku od svog brata, Geršom se žestoko protivio i komunizmu i marksizmu. Godine 1936. oženio se svojom drugom suprugom, Faniom Freud. Fania, koja je bila njegova studentica i znala je čitati poljski, bila mu je od pomoći u kasnijim istraživanjima, posebno u vezi s Jacobom Frankom.[14]

Godine 1946. Scholema je Hebrejsko sveučilište poslalo da traži židovske knjige koje su nacisti opljačkali i pomogne u njihovom povratku njihovim vlasnicima. Veći dio godine proveo je u Njemačkoj i srednjoj Europi kao dio ovog projekta, poznatog kao `Otzrot HaGolah`.[2]

Scholem je umro u Jeruzalemu, gdje je pokopan pored svoje supruge na groblju Sanhedria. Jürgen Habermas održao je govor na sahrani.[15]

Akademska karijera
Scholem je postao predavač na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. Predavao je kabalu i misticizam sa znanstvenog gledišta i postao prvi profesor židovskog misticizma na sveučilištu 1933. godine, radeći na toj poziciji do umirovljenja 1965. godine, kada je postao profesor emeritus.

Katalog karata koji je Gershom Scholem koristio za pisanje svojih bilješki

Kuća Gershoma Scholema, ulica Abarbanel 28, Jeruzalem
Scholem je izravno suprotstavio svoj historiografski pristup proučavanju židovskog misticizma pristupu škole iz 19. stoljeća Wissenschaft des Judentums (`Znanost judaizma`), koja je nastojala podrediti proučavanje judaizma disciplini predmeta poput povijesti, filologije i filozofije. Prema Jeremyju Adleru, Scholemovo razmišljanje bilo je `i prepoznatljivo židovsko i duboko...` njemački` i `promijenio je tijek europske misli dvadesetog stoljeća`.[16]

U vrijeme kada je Scholem započeo svoje područje istraživanja, židovski misticizam bio je prepoznat kao najslabija znanstvena karika judaizma od strane mnogih znanstvenika, izdavača i kulturnih vođa židovske zajednice i nežidovskih njemačkih znanstvenika koji su sponzorirali Scholemovu ranu karijeru, uključujući Martina Bubera, Salmana Schockena, Franza Rosenzweiga, Roberta Eislera, Philippa Blocha [de], Mosesa Marxa, Clemensa Baumkera, Fritza Hommela i Waltera Benjamina.[17][6]

Scholem je ispričao priču o svom ranom istraživanju `na početku svog puta` 1922. godine kada je otišao u Berlin posjetiti `jedinog židovskog znanstvenika koji se bavio proučavanjem Kabale u prethodnoj generaciji`.[18] Pokazujući na rabinovu knjižnicu dokumenata, rukopisa i autograma koje su napisali autori Kabale, od kojih su neki napisani u ranom modernom ili srednjovjekovnom stoljeću, Scholem je primijetio: `Kako je divno, Gospodine profesore, da ste sve ovo pročitali i naučili!` na što je `...stariji gospodin odgovorio: `Što! I moram li čitati sve te gluposti?!“[18] (Iako ne spominje ime rabina u svom kanonskom izvještaju o ovom posjetu, Scholem drugdje objašnjava da je taj učenjak - nekada rabin iz Poznanja - bio Phillip Bloch.[17][18])

Analiza judaizma koju je provela škola Wissenschaft bila je manjkava na dva načina, prema Scholemu: proučavala je judaizam kao mrtvi objekt, a ne kao živi organizam; i nije razmatrala prave temelje judaizma, neracionalnu silu koja je, po Scholemovom mišljenju, religiju učinila živim bićem.

Po Scholemovom mišljenju, mitske i mistične komponente bile su barem jednako važne kao i racionalne, i smatrao je da su one, a ne sitnice Halakhe, istinski živa jezgra judaizma. Posebno se nije slagao s onim što je smatrao Martinovom Buberovom personalizacijom kabalističkih koncepata, kao ni s onim što je tvrdio da je neadekvatan pristup židovskoj povijesti, hebrejskom jeziku i zemlji Izraelu.