| Cena: | 
| Stanje: | Polovan bez oštećenja | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | Pošta | 
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) | 
| Grad: | 
                                    Kragujevac,  Kragujevac-Stari Grad  | 
                            
                                                                                        ISBN: Ostalo
                                                                                                                        Godina izdanja: 1955
                                                                                                                        Jezik: Srpski
                                                                                                                        Autor: Strani
                                                                                
                        Autor: Eshil / Sofokle / Euripid 
Izdavač: `Svjetlost`, Sarajevo 
Broj strana: 191 
Pismo: Latinica 
Povez: Mek 
Format: 18cm 
 
Tri helenske tragedije: Eshil `Okovani Prometej`, Sofokle `Antigona`, Euripid `Medeja`. 
Okovani Prometej: grčka stihovana tragedija koja pripada književnom razdoblju antike. Tragediju je napisao grčki dramatičar Eshil (525. – 456. g. pr. Kr.) za koju se pretpostavlja da je prvi put izvedena 470. g. pr. Hrista. Okovani Prometej prvi je deo danas izgubljene trilogije, od koje je drugi deo Oslobođeni Prometej delimično sačuvan, a treći deo Prometej vatronoša ostao je poznat samo po naslovu. Radnja Okovanog Prometeja započinje in medias res – obraćanjem Snage Hefesu, bogu kovaču, kome izdaje zapovest njegovog oca Zevsa, a ta je da Hefes treba pribiti Prometeja na stenu kako bi Prometej platio svoju kaznu jer je ljudima dao vatru. 
Antigona: Radnja tragedije započinje kada se dva brata, Eteoklo i Polinik nađu na suprotnim zaraćenim stranama. U međusobnom okršaju stradaju i umru obojica. Sofoklova drama Antigona podeljena je u sedam činova. Glavni protagonisti ovog dela su Antigona, koja je otelovljenje ljudske dobrote i Kreont, tebanski kralj. Kreont je zla ličnost puna mržnje, ogorčenosti, sebičnosti, nepravde i ružnih dela koje kod čitaoca podstiču osećaj gađenja. Njih dvoje su nosioci sukoba i sukobi su im nepomirljivi. Antigona je znala da je cena neposlušnosti smrt, ali je ostala nepokolebljiva u svojoj odluci. Kreont se na kraju predomislio i doživeo preobraženje, ali onda je već bilo prekasno i za njegovog sina, ženu i samu Antigonu. Na promenu odluke ukazao mu je prorok Tiresija sa dečakom. Kraj tragedije ne označava njegov fizički kraj, ali za njega život gubi svaki smisao smrću njegove porodice. 
Medeja: Dok Apolonije karakteriše Medeju kao ženu koja je puna ljubavi prema Jazoni, ubija svoju porodicu, ostavlja sve i odlazi s njim, Euripid opisuje Medeju u potpuno suprotnom okruženju i osećajima – Medejinu mržnju koju oseća prema Jazonu i osvetu. U oba dela, zbog Jazona, Medeja gubi i porodicu i dom. U “Spevu o Argonautima” Medeja ubija svog brata, dok u Euripidovom delu, Medeja ubija svoju decu. Zbor koji je karakterističan za grčke tragedije donosi veći deo izložbe i poetično objašnjava teme, ali još uvek se odnosi na skup likova. U slučaju Medeje, Zbor čine žene iz Korinta. Odnos Zbora i Medeje jedan je od najzanimljivijih odnosa zborskih protagonista u celoj grčkoj drami. Žene su naizmenično užasnute i očarane Medejom - nema sumnje da je otišla predaleko i počinila najstrašnije moguće delo za majku, a za to ona stiče Zborovo sažaljenje i osudu. 
 
Korice slabije očuvane, unutrašnjost dobra.