pregleda

Jedanaest minuta - Paulo Koeljo


Cena:
890 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7786)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14506

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Godina izdanja: Ss
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

`Jedanaest minuta` - Paulo Koeljo `Jedanaest minuta` je intenzivna priča o junakinji Mariji, koja dolazi iz siromašnog dela Brazila i čiji su snovi o sreći uvek bili narušeni patnjama i teškoćama. Kada dobije priliku da poseti Rio de Ženeiro, Marija odlučuje da ostvari svoj san, ali nevolja započinje kada upozna švajcarskog biznismena na plaži Kopakabana. Uz obećanje slave i bogatstva, Marija se seli u Evropu, ali uskoro postaje prostitutka. Kroz Marijinu priču pratimo njen put od mlade i naivne devojke do iskusne prostitutke, čija je percepcija ljubavi i seksa potpuno izmenjena. Iako se udaljava od svojih prvobitnih snova, Marija se suočava sa svojim izborima i pronalazi snagu da se bori za sopstvenu sreću. Kroz roman, Paulo Koeljo istražuje različite aspekte seksa i ljubavi, izbegavajući osudu i istražujući duboke ljudske emocije i ponašanja.



Paulo Koeljo je rođen u Rio de Žaneiru 24.8. 1947. godine. Vodio je izuzetno zanimljiv život. Duh pobune odredio je njegovu mladost: bio je hipik, pisao je tekstove za pesme nekolicine čuvenih brazilskih pop zvezda, uključujući i Elisa Reginu i Raula Seišasa. Kratko posle toga zaposlio se kao novinar. Paulo Koeljo je proučavao magiju i okultizam od svoje 25. godine. Pošto je pešice prešao put dug 830 km na hodočašću do Santijago de Kompostela (šp. Santiago de Compostela), napisao je 1986. godine knjigu Dnevnik jednog čarobnjaka (port. O diário de um mago), koja je ubrzo postala bestseler u Brazilu.

Nakon Alhemičara (port. O Alquimista), (1988), koji je njegov prvi svetski bestseler, Koeljo je objavio još šesnaest knjiga:

Brida (port. Brida) (1990)
Anđeo čuvar (port. As Valkírias) (1992)
Maktub (port. Maktub) (1994)
Na obali reke Pjedre sedela sam i plakala (port. Na margem do Rio Piedra eu sentei e chorei) (1994)
Peta gora (port. O monte cinco) (1996)
Priručnik za ratnika svetlosti (port. O manual do guerreiro da luz) (1997)
Veronika je odlučila da umre (port. Veronika decide morrer) (1998)
Đavo i gospođica Prim (port. O demônio e a Srta. Prym) (2000)
Jedanaest minuta (port. Onze minutos) (2003)
Zahir (port. O Zahir) (2005)
Veštica iz Portobela (port. A bruxa de Portobello) (2006)
Budi kao reka koja teče (port. Ser como um rio que flui) (2006)
Pobednik je sam (port. O vencedor esta so) (2008)
Alef (port. O Aleph) (2011)
Rukopis otkriven u Akri (port. Manuscrito encontrado em Accra) (2012)
Preljuba (port. Adulterio) (2014)
Deset godina su svi romani Paula Koelja zauzimali najviša mesta na listama bestselera širom sveta. Prema francuskom magazinu Lire, rangiran je kao drugi najprodavaniji pisac sveta (mart 1999). Nominacija je zasnovana na relevantnim bestseler listama u velikom broju zemalja na svim kontinentima.

U Srbiji su sva njegova dela bila na vrhu lista bestselera i dobijala nagradu Zlatni bestseler (TV Beograd i Večernjih novosti) od 1995. do 2002. Osim toga, prilikom posete Beogradu, septembra 1998. uručena mu je nagrada Specijalni zlatni bestseler, kao najčitanijem stranom piscu u prethodnoj deceniji.

Prema anketi BBC-ja (2003) roman Alhemičar svrstan je u sto najomiljenijih dela svih vremena. Kritika je posebno naklonjena njegovoj poetici, realističnom i filozofskom stilu pisanja, i simboličnom jeziku koji se ne obraća našem razumu, već našem srcu.

Pored knjiga, piše i nedeljne kolumne u mnogim svetskim listovima.

Osnivač je Instituta Paulo Koeljo, koji obezbeđuje pomoć najugroženijim slojevima brazilske zajednice, naročito deci i starima.

Poverena mu je dužnost specijalnog savetnika Uneskovog programa: „Duhovno ujedinjavanje i interkulturološki dijalog“.

Pristupio je Upravnom odboru fondacije Švab za socijalna pitanja.

On je prvi autor nemuslimanske veroispovesti od islamske revolucije 1979. koji je pozvan na razmenu ideja u Iran.

Član je Brazilske akademije književnosti od 2002.

Dobitnik je mnogobrojnih priznanja: Bambi (Nemačka 2002), Kulturni dijalog (dodeljuje Budimpeštanski klub, Nemačka 2001), Dvadeset treća internacionalna nagrada Italije (2001), Nagrada Kristalno ogledalo (Poljska 2000), Vitez legije časti (Francuska 2000), Nagrada Kristal Svetskog ekonomskog foruma (1999), Zlatna medalja Galicije ([panija 1999), Nosilac ordena Rio Branko (Brazil 1998), Zlatni bestseler (Jugoslavija `95, `96, `97, `98, `99, 2000, 2002), Međunarodna nagrada Flajano (Italija 1996), Vitez umetnosti i književnosti (Francuska 1996), Nagrada čitateljki časopisa El (Francuska 1995). Paulo Koeljo je jedan od 15 najpopularnijih pisaca na svetu. Dela Paula Koelja prevedena su na 56 jezika, objavljena u 150 zemalja, i prodata u tiražu od ukupno 45 miliona primeraka. `Njegove knjige imale su presudan uticaj na živote miliona ljudi.` - Njujork Tajms

Detalj iz njegove biografije kao odgovor na pitanje zašto je napisao knjigu `Veronika je odlučila da umre`:
`Tokom njegovih tinejdžerskih godina Paulo Koeljo je bio zatvoren u mentalnu bolnicu u Rio de Žaneiro tri puta. Bio je stidljiv i zatvoren mladić koji je očajnički pokušavao da postane umetnik. Kada je zadnji put naputio bolnicu 1967, Paulo je sebi obećao da će jednog dana napisati o svom iskustvu. Veronika je odlucila da umre je rezultat tog obećanja.`

Odgovor Paula Koelja na pitanje `kako vidite svoj uspeh`
Na veoma apstraktan način. Pročitao sam iternacionalne novinske članke, primio sam pozivnice za razne događaje, ali kao pisac nisam bio u istoj, direktnoj vezi kao sto pevač bude sa svojom publikom. Vidim ovo kao nešto jako pozitivno jer mi dopušta da imam isti intimni nivo u mom poslu kao sto sam imao kad sam počeo svoju karijeru. Kada pišem knjigu, pišem je za sebe, pokušavajući da odgovorim na pitanja koja sam postavljao sebi tokom celog svog života; znam da što sam bliži svojoj duši, bliži ću biti onom što Jung naziva `svetskom dušom`. Ali ja razumjem moj uspjeh, i pokušavam da ostvarim profit od onoga što ja vidim kao najfascinantniju stvar u životu: ljudski kontakt. Ovo olakšava moj dolazak u stranu zemlju jer već ima ljudi sa istim afinitetim. Nikada se nisam osećao kao stranac i to je nesto jako dobro. Štaviše to mi daje nadu: ima mnogo ljudi tamo negde koji pokušavaju da prevaziđu sopstvene granice i izgrade nešto značajnije.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 82193841
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

`Jedanaest minuta` - Paulo Koeljo `Jedanaest minuta` je intenzivna priča o junakinji Mariji, koja dolazi iz siromašnog dela Brazila i čiji su snovi o sreći uvek bili narušeni patnjama i teškoćama. Kada dobije priliku da poseti Rio de Ženeiro, Marija odlučuje da ostvari svoj san, ali nevolja započinje kada upozna švajcarskog biznismena na plaži Kopakabana. Uz obećanje slave i bogatstva, Marija se seli u Evropu, ali uskoro postaje prostitutka. Kroz Marijinu priču pratimo njen put od mlade i naivne devojke do iskusne prostitutke, čija je percepcija ljubavi i seksa potpuno izmenjena. Iako se udaljava od svojih prvobitnih snova, Marija se suočava sa svojim izborima i pronalazi snagu da se bori za sopstvenu sreću. Kroz roman, Paulo Koeljo istražuje različite aspekte seksa i ljubavi, izbegavajući osudu i istražujući duboke ljudske emocije i ponašanja.



Paulo Koeljo je rođen u Rio de Žaneiru 24.8. 1947. godine. Vodio je izuzetno zanimljiv život. Duh pobune odredio je njegovu mladost: bio je hipik, pisao je tekstove za pesme nekolicine čuvenih brazilskih pop zvezda, uključujući i Elisa Reginu i Raula Seišasa. Kratko posle toga zaposlio se kao novinar. Paulo Koeljo je proučavao magiju i okultizam od svoje 25. godine. Pošto je pešice prešao put dug 830 km na hodočašću do Santijago de Kompostela (šp. Santiago de Compostela), napisao je 1986. godine knjigu Dnevnik jednog čarobnjaka (port. O diário de um mago), koja je ubrzo postala bestseler u Brazilu.

Nakon Alhemičara (port. O Alquimista), (1988), koji je njegov prvi svetski bestseler, Koeljo je objavio još šesnaest knjiga:

Brida (port. Brida) (1990)
Anđeo čuvar (port. As Valkírias) (1992)
Maktub (port. Maktub) (1994)
Na obali reke Pjedre sedela sam i plakala (port. Na margem do Rio Piedra eu sentei e chorei) (1994)
Peta gora (port. O monte cinco) (1996)
Priručnik za ratnika svetlosti (port. O manual do guerreiro da luz) (1997)
Veronika je odlučila da umre (port. Veronika decide morrer) (1998)
Đavo i gospođica Prim (port. O demônio e a Srta. Prym) (2000)
Jedanaest minuta (port. Onze minutos) (2003)
Zahir (port. O Zahir) (2005)
Veštica iz Portobela (port. A bruxa de Portobello) (2006)
Budi kao reka koja teče (port. Ser como um rio que flui) (2006)
Pobednik je sam (port. O vencedor esta so) (2008)
Alef (port. O Aleph) (2011)
Rukopis otkriven u Akri (port. Manuscrito encontrado em Accra) (2012)
Preljuba (port. Adulterio) (2014)
Deset godina su svi romani Paula Koelja zauzimali najviša mesta na listama bestselera širom sveta. Prema francuskom magazinu Lire, rangiran je kao drugi najprodavaniji pisac sveta (mart 1999). Nominacija je zasnovana na relevantnim bestseler listama u velikom broju zemalja na svim kontinentima.

U Srbiji su sva njegova dela bila na vrhu lista bestselera i dobijala nagradu Zlatni bestseler (TV Beograd i Večernjih novosti) od 1995. do 2002. Osim toga, prilikom posete Beogradu, septembra 1998. uručena mu je nagrada Specijalni zlatni bestseler, kao najčitanijem stranom piscu u prethodnoj deceniji.

Prema anketi BBC-ja (2003) roman Alhemičar svrstan je u sto najomiljenijih dela svih vremena. Kritika je posebno naklonjena njegovoj poetici, realističnom i filozofskom stilu pisanja, i simboličnom jeziku koji se ne obraća našem razumu, već našem srcu.

Pored knjiga, piše i nedeljne kolumne u mnogim svetskim listovima.

Osnivač je Instituta Paulo Koeljo, koji obezbeđuje pomoć najugroženijim slojevima brazilske zajednice, naročito deci i starima.

Poverena mu je dužnost specijalnog savetnika Uneskovog programa: „Duhovno ujedinjavanje i interkulturološki dijalog“.

Pristupio je Upravnom odboru fondacije Švab za socijalna pitanja.

On je prvi autor nemuslimanske veroispovesti od islamske revolucije 1979. koji je pozvan na razmenu ideja u Iran.

Član je Brazilske akademije književnosti od 2002.

Dobitnik je mnogobrojnih priznanja: Bambi (Nemačka 2002), Kulturni dijalog (dodeljuje Budimpeštanski klub, Nemačka 2001), Dvadeset treća internacionalna nagrada Italije (2001), Nagrada Kristalno ogledalo (Poljska 2000), Vitez legije časti (Francuska 2000), Nagrada Kristal Svetskog ekonomskog foruma (1999), Zlatna medalja Galicije ([panija 1999), Nosilac ordena Rio Branko (Brazil 1998), Zlatni bestseler (Jugoslavija `95, `96, `97, `98, `99, 2000, 2002), Međunarodna nagrada Flajano (Italija 1996), Vitez umetnosti i književnosti (Francuska 1996), Nagrada čitateljki časopisa El (Francuska 1995). Paulo Koeljo je jedan od 15 najpopularnijih pisaca na svetu. Dela Paula Koelja prevedena su na 56 jezika, objavljena u 150 zemalja, i prodata u tiražu od ukupno 45 miliona primeraka. `Njegove knjige imale su presudan uticaj na živote miliona ljudi.` - Njujork Tajms

Detalj iz njegove biografije kao odgovor na pitanje zašto je napisao knjigu `Veronika je odlučila da umre`:
`Tokom njegovih tinejdžerskih godina Paulo Koeljo je bio zatvoren u mentalnu bolnicu u Rio de Žaneiro tri puta. Bio je stidljiv i zatvoren mladić koji je očajnički pokušavao da postane umetnik. Kada je zadnji put naputio bolnicu 1967, Paulo je sebi obećao da će jednog dana napisati o svom iskustvu. Veronika je odlucila da umre je rezultat tog obećanja.`

Odgovor Paula Koelja na pitanje `kako vidite svoj uspeh`
Na veoma apstraktan način. Pročitao sam iternacionalne novinske članke, primio sam pozivnice za razne događaje, ali kao pisac nisam bio u istoj, direktnoj vezi kao sto pevač bude sa svojom publikom. Vidim ovo kao nešto jako pozitivno jer mi dopušta da imam isti intimni nivo u mom poslu kao sto sam imao kad sam počeo svoju karijeru. Kada pišem knjigu, pišem je za sebe, pokušavajući da odgovorim na pitanja koja sam postavljao sebi tokom celog svog života; znam da što sam bliži svojoj duši, bliži ću biti onom što Jung naziva `svetskom dušom`. Ali ja razumjem moj uspjeh, i pokušavam da ostvarim profit od onoga što ja vidim kao najfascinantniju stvar u životu: ljudski kontakt. Ovo olakšava moj dolazak u stranu zemlju jer već ima ljudi sa istim afinitetim. Nikada se nisam osećao kao stranac i to je nesto jako dobro. Štaviše to mi daje nadu: ima mnogo ljudi tamo negde koji pokušavaju da prevaziđu sopstvene granice i izgrade nešto značajnije.
82193841 Jedanaest minuta - Paulo Koeljo

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.