ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1975
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski

Posveta u vrhu predlista (v. sliku), inače odlično očuvano.

Autor - osoba Dragojević, Danijel, 1934-2024 = Dragojević, Danijel, 1934-2024
Naslov Bajka o vratima / Danijel Dragojević ; [ilustracije Boris Dogan]
Vrsta građe kratka proza
Ciljna grupa dečje, opšte
Jezik hrvatski
Godina 1975
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Naprijed, 1975 (Milano : Amilcare Pizzi)
Fizički opis [20] str. : ilustr. ; 27 cm
Drugi autori - osoba Dogan, Boris, 1923-1992 (ilustrator)
Dogan, Boris, 1923-1992 (ilustrator)
Zbirka ǂBiblioteka ǂZelena žirafa
(Karton)

Knjiga govori o mladiću koji se kao dijete prisjeća priče koju mu je pričala majka o malom kralju koji nije smio dodirivati vrata. Nakon majčine smrti, mladić postaje opsjednut saznavanjem kraja te priče te kreće na putovanje kako bi čuo različite inačice završetka priče od ljudi kojima se obratio.

Dragojević, Danijel, hrvatski pjesnik, esejist i radijski urednik (Vela Luka, 28. I 1934 – Zagreb, 19. II 2024). Brat književnika Ivana. Diplomirao je 1958. povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Isprva je živio kao profesionalni književnik u Splitu, a od 1967. u Zagrebu kao urednik na Trećem programu Radio Zagreba, odnosno Hrvatskoga radija, uređujući emisije o kulturi (Poezija naglas, Dnevnici i pisma, Bibliovizor). Sudjelovao je u osmišljavanju programske koncepcije pri prelasku Trećega programa na cjelodnevno emitiranje 1997; umirovljen je 2000, nastavivši uredničku suradnju do 2009.
Prve je pjesme objavio u splitskom časopisu Mogućnosti 1956, a u prvoj zbirci poezije (Kornjača i drugi predjeli, 1961), također tiskanoj u Splitu, u kontekstu poetičke dominacije pjesničke generacije tzv. „razlogovaca“ (Razlog, 1961–68) pokazao je samosvojnost u izrazu i odmicanje od njihove poetičke sheme. Do 1985. objavio je još devet knjiga pjesama i kratke proze (U tvom stvarnom tijelu, 1964; Svjetiljka i spavač, 1965; Nevrijeme i drugo, 1968; O Veronici, Belzebubu i kucanju na neizvjesna vrata, 1970; Četvrta životinja, 1972; Prirodopis, 1974; Izmišljotine, 1976; Razdoblje karbona, 1981; Rasuti teret, 1985), potom, nakon devetogodišnje stanke, zbirke Zvjezdarnica i Cvjetni trg (obje 1994) te Hodanje uz prugu (1997), Žamor (2005), Negdje (2013) i Kasno ljeto (2017). Njegova poezija, u kojoj se iskazuje erudicija i poznavanje likovne umjetnosti („fenomenologija oka“, Z. Mrkonjić), fenomenološki propituje svijet svakodnevnih i običnih stvari u kojima prevladava razbijeno mnoštvo pojedinačnosti koje se nastoje sklopiti u smislenu cjelinu. Njegova „poetika očitosti“ (Z. Mrkonjić), u kojoj male, sporedne i nepoetične stvari postaju predmetom opjevavanja, usmjerena je na pisanje kao pokret imenovanja, u kojem jezik više nema komunikacijsku funkciju već funkciju mišljenja, kazivanja i djelovanja (C. Milanja). Primjetno je povezivanje svakodnevnih izričaja s nepripadajućim leksičkim sadržajima i istraživanje na planu metrike, sintakse, semantike i metaforike. Već se u prvoj zbirci zapaža kako se Dragojević u komponiranju knjige koristi pravilom da u drugom dijelu slijedi dnevnik teksta, kao svojevrsni autoreferencijalni komentar. Također se iz jedne zbirke u drugu ponavljaju neke pjesme pokazujući ne samo na sponu među pojedinim zbirkama već i perpetuiranost, variranje i prepletanje provodnih motiva. Dragojević briše granice između eseja i priče, proze i poezije, slobodnoga i vezanog stiha i inaugurira žanrovski hibrid poetskog eseja. U duhu suvremenih poststrukturalističkih filozofskih traganja i ujedinjenjem esejističke faktografije i poetske maštovitosti, Dragojevićeva poezija otvara prostore nove semantičnosti i jedan je od najistaknutijih pjesničkih opusa moderne hrvatske književnosti.
Pisao je eseje, likovne prikaze i studije (Kosta Angeli Radovani, 1961; Albert Kinert, 1963). Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (1992), a Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo (2018) nije prihvatio.

Dogan, Boris, hrvatski slikar i grafičar (Zagreb, 29. X. 1923 – Zagreb, 26. III. 1992). Završio Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1952 (Lj. Babić), bio suradnik Majstorske radionice K. Hegedušića, član grupe Mart. U početku slikao poetične i maštovite krajolike te portrete (Tiha luka, 1959), poslije se približio apstraktnomu izrazu i tašizmu u kompozicijama naglašenih kromatskih vrijednosti (Kao noć, 1977; Krijes, 1980). Bavio se scenografijom, kostimografijom i ilustriranjem knjiga te izradbom plakata i tapiserija.

MG KC (K)