Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Tvrd povez, 239 strana, SVJETLOST - Sarajevo
ODLIČNO OČUVANO

Nasradin hodža je lik iz kratkih satiričnih priča naroda Balkana, Bliskog i Srednjeg istoka i Sredozemlja. U pričama je predstavljen kao šaljivdžija koji šalama ostvaruje veliku korist varajući naivni narod. Najvjerovatnije je lik stvoren po istorijskoj ličnosti koja je živjela u 13. vijeku na području Srednjeg istoka. UNESKO je 1996—1997. godinu proglasio za „Međunarodnu godinu Nasradina hodže“.[1] U turskom gradu Akšehiru se svake godine od 5. do 10. jula održava festival posvećen Nasradinu hodži.[2]
Krater Nasradin na Plutonovom mesecu Haronu je imenovan po Nasradin-hodži.

Ovaj izbor rađen je prema našim postojećim zbirkama i, manje, prema anegdotama štampanim u časopisima. Razumije se da su dosadašnji priređivači uvrštavali dio građe ranijih priređivača, tako S. Sremac od E. Mulabdića, a mnogi od S. Sremca, i slično. Od poratnih izdanja želim da istaknem zbirku Nasrudin-hodža, priče i dosjetke koje je sakupio Ahemt H. Jašaroglu i A. Bejtića u Priče Orijenta.
Moj izbor nije antologijski već time što je najobimni¬ji do sada na našem jeziku. Želio sam da čitalac ima što veći izbor anegdota, a njihova vrijednost je pokazana intenzivnim preštampavanjima.
U podjeli anegdotske građe odustao sam od ustaljenih načina: Nasrudin i njegova žena, npr., ili Nasrudin i Timur-Lenk i ponudio nešto novo: ne formalan predmet¬ni odnos već karakter odnosa, ne priču-sadržaj već „stil” pričanja. Mada je ovo moj vlastiti odnos, vjerujem da će se dopasti čitaocu. Razumije se, i u ovakvoj podjeli ima humornog jer pojmovi nisu striktno književnohistorijski. Dakle, podtekst, a ne tekst sam. Pri ovome, neke anegdote mogle bi podnijeti dvostruku podjelu, npr. istovremeno i filozofsku i vedru. Zašto ovako? Nasrudin je živ, on je dio naših domišljanja. I, nama je potrebna ova lektira, ona je zdrava i razumljiva.
Oblici Nasradin, Nasredin, Nasruddin u pojedinih autora i priređivača zamijenjeni su oblikom Nasrudin koji je u Bosni i Hercegovini dominantan. Termin Nasrudin-efendija (osobito u Kapetanovića – Ljubušaka i E. Mulabdića) zamijenjeni su uobičajenim: Nasrudin-hodža. Iz citiranih tekstova sovjetskih autora vidi se raznovrsnost tih termina prema narodima i jezicima.
Pošto su anegdote uzete iz raznih izvora, s raznim jezičkim, osobito leksičkim, svojstvima, ovdje su jezički ujednačene, uglavnom prilagođene onom načinu govorenja kako je uobičajeno u Bosni i Hercegovini. Slično je S. Sremac postupao uzimajući građu od E. Mulabdića, dajući joj svoj jezički vid.