Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Fraktura, Zagreb
268 str

Čovjek bez sudbine roman je za koji je Imre Kertész dobio Nobelovu nagradu za književnost 2002. godine. Čovjek bez sudbine govori o holokaustu, a drži se da je od svih romana s temom pogroma Židova za Drugoga svjetskoga rata ovaj najradikalniji. Je li to prije svega zbog nevinog tona kojim pripovjedač, mađarski Židov, još uvijek dječak, opisuje deportaciju kao izlet u nepoznato, a dolazak u Auschwitz kao groteskni spektakl. Ili šokira činjenica da on tako spremno, poput dobrog učenika koji želi stvari obaviti najbolje što može, prihvaća logiku koncentracijskog logora. Ne postoji književno djelo koje na bolji i vjerniji način opisuje sve posljedice koje logor ostavlja na čovjeka. Kertészov Čovjek bez sudbine književno je djelo koje o najtežem iskustvu što ga čovjek može proći govori na literarno zapanjujući način.

“Junak mojega romana ne proživljava svoje vlastito vrijeme u koncentracijskim logorima, jer niti su njegovo vrijeme, niti njegov jezik, pa čak niti njegova vlastita osoba, zaista njegovi.”
Imre Kertész

Pišući o holokaustu, Kertész je napisao neponovljivu (autobiografsku!) psihološku studiju o ljudskoj prilagodbi i “obnovi nade”, pa čak i sreće, unatoč okolnostima. Taj “nemogući” miks strahotne ironije i vitalizma čini od ovog romana remek-djelo.
Robert Perišić, Globus

Nema veze što ovaj čovjek piše o užasu, kad piše tako zavodljivo…
Simo Mraović