| Cena: | 
| Stanje: | Polovan bez oštećenja | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | Pošta | 
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) | 
| Grad: | Kragujevac, Kragujevac-Stari Grad | 
                                                                                        ISBN: Ostalo
                                                                                                                        Godina izdanja: 1997
                                                                                                                        Autor: Domaći
                                                                                                                        Jezik: Srpski
                                                                                
                        Autor: Ivo Andrić 
Izdavač: Prosveta 
Broj strana: 277 
Pismo: Latinica 
Povez: Mek 
Format: 20cm 
 
Ex Ponto i Nemiri prve su dve Andrićeve samostalne knjige, iako u literaturi o Andrićevu stvaralaštvu o Nemirima jedva da ima celovitog teksta, za razliku od Ex Ponta o kojem se ipak pisalo dosta i s brojnih pozicija. Sagledane s plana autorova opusa, zaključak su njegove prve stvaralačke faze koja bi se mogla imenovati lirskom. 
Budući će interpretatori Andrićeva opusa nerazmeru u vrednosti između tekstova iz prve stvaralačke faze i kasnijih tekstova, a time i vlastitu interpretacijsku nelagodu, razrešavati ili izbegavanjem ili ovlašnim prelaskom preko njih ili eventualno upućivanjem na neke zapise i povezujući ih s kasnijim ostvarenjima: Ex Ponto i Nemiri odmeravaju se o opšteuvaženu i opštepriznatu izuzetnu vrednost autorovih pripovedaka i romana te predstavljaju završetak prve stvaralačke faze u kojoj je autor iscrpeo svoj lirskomeditativni govor. Sumarno bi se moglo zaključiti da zatvorenost i svojevrsna ograđenost prve stvaralačke faze u odnosu na kasniji dio opusa nije drugo za njegove interpretatore do slepi rukavac značajnog prozaiste. Međutim, iz interpretativnog se gledišta ispuštalo da je Andrić iskustvo pisanja iskorišćavao u svom kasnijem radu, a u ponečem jedva da se uopće i udaljio, pa iz te tragalačke faze otkrivamo i ono što će se tek kasnije snažno razviti, jer ma koliko se doživljava kao okrenutost pesnika sebi i svom unutrašnjem svetu, kao razgovor s dušom, ona je i obraćanje pesnika čitaocu, Bogu, ljudima i dijalog sa svima njima, i to je ono što je čini aktuelnom i danas. Jer, Andrić ispovedanje diže na nivo opšteg saznanja i univerzalnog iskustva u kome prepoznajemo i sebe i druge, prošle, sadašnje i buduće stradalnike. 
 
Korice malo slabije očuvane, unutrašnjost u dobrom stanju.