ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Godina izdanja: St
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Progymnasmata - Retora Aftonija - Pripremne vežbe za besednike


Progymnasmata (grčki προγυμνάσματα `predvježbe`; latinski praeexercitamina) su niz preliminarnih retoričkih vježbi koje su započele u staroj Grčkoj i nastavile se tijekom Rimskog Carstva. Ove vježbe provodili su studenti retorike koji su svoje školovanje započeli između dvanaeste i petnaeste godine. Svrha ovih vježbi bila je pripremiti učenike za pisanje deklamacija nakon završenog obrazovanja kod gramatičara. Postoje samo četiri sačuvana priručnika progymnasmata, koji se pripisuju Eliju Theonu, Hermogenu iz Tarza, Aftoniju iz Antiohije i Nikoli Sofistu.[1]

Povijest
Kompozicija nije bila primarni predmet koji se poučavao u školama sve do petog stoljeća prije Krista. Zapravo, pojam `progymnasmata` prvi put se pojavio u 28. poglavlju Retorike Aleksandru, koju je najvjerojatnije napisao Anaksimen iz Lampsakusa u kasnom četvrtom stoljeću. Ovo je djelo sačuvano zajedno s Aristotelovim, ali on nikada ne spominje upotrebu preliminarnih vježbi. Ali Aristotel se ipak dotiče retoričkih oblika, koji su postali aspekt unutar prirode progymnasmata. O korištenju preliminarnih retoričkih vježbi ukratko se govori u nekim grčkim i rimskim dijalozima, ali svi priručnici iz tog vremena danas su izgubljeni. Postoje samo četiri poznata sačuvana priručnika progymnasmata. Najraniji je Theonov, napisan negdje tijekom prvog stoljeća nove ere. U svom uvodu Theon se obraća učiteljima, a ne učenicima i kritizira učenike koji preskaču te preliminarne vježbe. Drugi priručnik pripisuje se jednom od najutjecajnijih retoričara drugog stoljeća, Hemogenu iz Tarza. Ali nema predgovora njegovom djelu i vježbe su kratke; stoga mnogi sumnjaju u njegovu autentičnost.[2] Ali treći priručnik pripisuje se Aftoniju iz Antiohije, učeniku velikog sofista Libanija u drugoj polovici četvrtog stoljeća. Ovo je najčešće korišteni i najreferenciraniji priručnik koji je postao standard za vježbanje progymnasmata. Njegove rasprave kombinirane su s Hermogenesovim retoričkim raspravama o teoriji i stilu zastoja kako bi se stvorio `Hermogeni korpus`. Posljednji priručnik pripisuje se Nikoli iz Mire, koji je podučavao retoriku u Carigradu krajem petog stoljeća.

Aftonijeva progimnazmata
Iako su vježbe navedene u svakom poznatom priručniku vrlo slične, među njima postoji nekoliko manjih varijacija. Ali budući da je Aftonijevo djelo najpriznatije i prakticirano, te su varijacije često neprepoznate. Svi učenici su zamoljeni da napišu svaki zadatak, nauče ga napamet, a zatim izvedu razredni govor. Progymnasmata su podučavane redom, s povećanjem težine kako tečaj napreduje. Tečajevi su organizirani tako da počinju pripovijedanjem, a završavaju argumentiranjem. Postojao je fokus na književnosti kao nadopuni kolegija, pri čemu se velika pozornost posvećivala modelima retorike i književnosti. Rudolphus Agricola prvi je put preveo Aftonijevu progimnazmu na latinski u petnaestom stoljeću.