ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1958
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Naziv: Marija Antoaneta
Autor: Stefan Cvajg
Godina izdanja: 1958
Izdavač: Narodna prosvjeta, Sarajevo
Povez: Tvrd
Pismo: Latinica
Stanje kao na slikama. Neke stranice su podvlačene i nešto je dopisivano, većina je čista.

Opis:

UVOD

Pisati istoriju Marije Antoanete znači prihvatiti se jedne parnice koja je trajala više od sto godina i u kojoj su se tužioci i branioci s krajnjom žestinom međusobno prepirali. Za strastveni ton diskusije krivi su tužioci. Da bi pogodila kraljevstvo, morala je revolucija napasti kraljicu i u kraljici ženu. Međutim, istinoljubivost i politika rijetko kada žive pod istim krovom, i gdje ima da se kakav lik öerta za demagoške svrhe, od poslušnih nadničara javnog mnijenja očekivati je malo pravednosti. Nije se prezalo ni od kakva sredstva, ni od kakve kletve protiv Marije Antoanete, da bi ona bila dovedena na gijotinu; svaki porok, svaka moralna izopačenost, svaka vrsta perverznosti pripisivana je, bez ikakva dvoumljenja, u novinama, brošurama i knjigama toj louve autrichiennes; i u samom domu pravde, u sudnici, javni tužilac je udovicu Kapes patetično upoređivao s najglasovitijim poročnim ženama istorije, sa Mesalinom, Agripinom i Fredegundom. Tim odlučniji nastao je kasnije preokret kada se 1815 na francusko prijestolje popeo opet jedan Burbon; u znaku ulagivanja dinastiji, demonizovana slika se preslikava najuljenijim bojama: nema nijednoga prikaza Marije Antoanete iz tog doba bez oblaka tamjana i bez svetačkog oreola. Hvalospjev se rada za hvalospjevom, bijesno se brani njena neoskvrnjiva krepost, u stihu i prozi slavi se njena požrtvovanost, njena dobrota, njeno neokaljano junaštvo; suzama obilno nakvašene koprene od anegdota, ispletene većinom aristokratskim rukama, prekrivaju oduhovljeno lice reine martyres, kraljice mučenice.

Duševna istina je ovdje, kao obično, negdje po sredini. Marija Antoaneta nije bila ni velika svetica rojalizma ni drolja, grue revolucije, nego jedan osrednji karakter, jedna zapravo obična žena, ni osobito pametna, ni osobito glupa, ni oganj ni led, bez naročite snage za dobro, i bez i najmanje volje za zlo, prosječna žena od juče, danas i sutra, bez sklonosti za demonsko, bez volje za herojstvo, i stoga ona jedva...