ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 433
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

`Ovaj roman ugradio je u svoju osnovu legendu o čovjeku koji čitav svoj život žrtvuje borbi protiv nepravde i nečovještva. Taj zivotni podvig mladog Suhaja prerastao je u romanu u simbol i legendu slobode koja je u čovjeku i za čovjeka vječna. Suhai se neustrašivo bori za svoju pravdu; u vjerovanju naroda on jo neranjiv; metak ga ne bije; on je covjek koji iz ličnog osjećanja pravde čini dobro i plemenito; i zato ga narod voli i poštuje i pomałe ga; jer Suhaj je izraz narodnih težnji ka slobodi i nesputanom životu. U tom smislu hajdukovanje Nikole Suhaja nosi u sebi dah oslobodilačkih težnji svih onih koji osjećaju igo ropstva; pa iako je ono, u krajnjoj liniji, izraz individualnog buntarstva - ipak u prodornoj snazi umjetnosti je sveobuhvatno i opštečovječansko.`





Ivan Olbracht, rođen kao Kamil Zeman (6. siječnja 1882. - 20. prosinca 1952.) bio je češki cenzor, pisac, novinar i prevoditelj njemačke proze.

Biografija
Sin pisca Antala Stašeka i njegove preobraćene supruge, katoličke židovke, Kamile Schönfeldová. Olbracht je studirao pravo i filozofiju u Pragu i Berlinu, ali je napustio studij prije diplome, odabravši karijeru novinara. Godine 1905. prvi je počeo uređivati socijaldemokratske radničke novine u Beču (Dělnické listy [cs], Povijesne novine), gdje je radio do 1916. [1] Kad je počeo objavljivati beletristiku, prvenstveno se fokusirao na priče i romane psihološke tematike. Ova faza njegova spisateljskog života koincidira s Prvim svjetskim ratom. Njegovi radovi nakon rata eksperiment su u miješanju fikcije sa stvarnim događajima.[1]

Kasnije je postao urednik u Pragu (Právo lidu [cs], Narodna desnica). Godine 1920. proveo je šest mjeseci u Sovjetskom Savezu. Sljedeće godine pridružio se Komunističkoj partiji Čehoslovačke i počeo raditi za Rudé právo. Zbog svojih komunističkih stavova bio je dvaput zatvoren, prvi put 1926. (u Slezská Ostrava), a kasnije 1928. (u zatvoru Pankrác).

Godine 1929., zajedno sa još šest pisaca, Olbracht je potpisao protestnu izjavu protiv novog vodstva Komunističke partije. To je rezultiralo njegovim isključenjem iz stranke i gubitkom uredničkog mjesta. Bez političkih obaveza i posla, svoju je pozornost u potpunosti usmjerio na pisanje. Godine koje su uslijedile bile su neke od njegovih najproduktivnijih godina. Početkom 1931. počeo je redovito putovati u Karpatsku Rusiju, na istok Čehoslovačke. Kraj koji je bio naseljen uglavnom rusinskim seljacima i Židovima ostavio je dubok dojam na njega. Njegova tamošnja iskustva nadahnula su neka od njegovih najboljih djela. Njegov roman Nikola Šuhaj, odmetnik objavljen 1933. temelji se na stvarnoj osobi. Priča je govorila o seljaku Robinu Hoodu koji je pljačkao bogate kako bi zbrinuo siromašne. Knjiga je s vremenom dobila status narodne bajke.

Godine 1934. bio je koautor scenarija za Marijku nevjernu. Sljedeće godine objavio je Hory a staletí (Planine i stoljeća), što je bila kombinacija političke etnografije i kritike onoga što je on vidio kao kolonijalističku politiku čehoslovačke vlade u Podkarpatskoj Rusiji. Godine 1937. izlazi mu knjiga Golet v údolí (Golet u dolini). Knjiga se sastoji od tri isprepletene priče o ortodoksnim Židovima. Najduža priča bila je `Smutné oči Hany Karadžičové` (Tužne oči Hane Karadžičová), tužna priča o židovskoj djevojci koju je njezino selo izopćilo jer se udala za Židova ateista. “Golet u dolini” bilo je posljednje njegovo djelo. Njegove knjige smještene u karpatsku Rusiju smatraju se njegovim najboljim, odražavajući njegov dar kombiniranja dokumentarnog realizma i fiktivne drame.[1]

Strah od progona doveo ga je u gradić Stříbřec tijekom Drugog svjetskog rata. Tamo se ponovno učlanio u Komunističku partiju i bio aktivan u otporu. Poslije rata jedno je vrijeme radio u Ministarstvu informiranja. Njegovi spisi tijekom tog razdoblja bili su ograničeni na adaptacije, uključujući prepričavanje biblijskih priča za djecu.