ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1966
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Odlično očuvano!

Naslov Povest o Trištanu i Ižoti / [prevod i predgovor Irena Grickat]
Ostali naslovi Tristan i Izolda
Vrsta građe roman
Jezik srpski
Godina 1966
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Srpska književna zadruga, 1966 (Beograd : Kultura)
Fizički opis 272 str., [4] str. s tablama, [9] listova s tablama : ilustr. ; 21 cm
Drugi autori - osoba Grickat-Radulović, Irena, 1922-2009 = Grickat-Radulović, Irena, 1922-2009
Zbirka ǂBiblioteka ǂStara srpska književnost
(Karton s omotom)
Napomene Izvornik na belorus. jeziku
Predgovor: str. 9-43
Bibliografija: str. 265-266.

Tristan i Izolda je roman koji je od pre mnogo stoleća poznat među narodima Evrope, a danas već i širom sveta u svojim modernim uobličenjima. Legenda o Tristanu i Izoldi spada među nekoliko najlepših priča što ih je sazdala ljudska mašta.

Tristan i Izolda je srednjovjekovna ljubavna tragična priča. Prepoznatljivi motiv nesretne odnosno nemoguće ljubavi poznat je u brojnim varijacijama u literaturi te kao predložak za brojna druga umjetnička djela, od kojih su najpoznatiji opera Richarda Wagnera Tristan i Izolda te film Kevina Reynoldsa iz 2006. godine, također s nazivom Tristan i Izolda.
Nastanak i razvoj
Iako nastala dosta ranije među Keltima, ova legenda tek od srednjeg veka dobija na važnosti, naročito u Francuskoj i to u više verzija, od kojih je najpoznatiju napisao Toma Dangleter (fr. Thomas d`Angleterre) oko 1180 god. U moderno ruho ovu verziju je uvio Žozef Bedije (fr. Joseph Bédier) 1900 god. Sagu „Tristan i Izolda“ je takođe obradio i Gotfrid fon Strazbur (nem. Gottfried von Straßburg), na osnovu koje je Rihard Vagner napisao čuvenu istoimenu operu, Tristan i Izolda.
Osnovna priča
Tristan, sin kralja Rivalena, ostavši siroče, našao je u vjernom štitonoši Gorvenalu odgojitelja i prijatelja. U petnaestoj godini dolazi na dvor svoga ujaka Marka, kralja od Cornvalla. Tristan je hrabar, vješt u oružju, zadivljuje sviranjem na harfi.
U dvoboju s gorostasom Morholtom Tristan svlada protivnika, ali je pri tom ranjen otrovanim kopljem. Otrovni zadah njegove rane udaljuje od njega sve prijatelje te ojađen zbog takvog udesa, Tristan je, po vlastitoj želji, prepušten pučini, sam s harfom u malenom čamcu, Čamac ga, nošen vjetrovima, dovede do obala Irske. Irska kraljica (kojoj se predstavio kao žongler) izliječi ljekovitim travama njegovu ranu i povjeri mu svoju kćerku Zlatokosu Izoldu modrih očiju da je poučava u glazbi. Vrativši se u Cornvall, ujaka je toliko oduševio opisom Izoldine ljepote, da kralj Marko odluči njome oženiti. Tristan se ponovno vraća u Irsku, ovaj put s misijom da za svoga ujaka isprosi Izoldinu ruku. Kraljica povjeri Izoldinoj pratilici Brangijeni napitak koji je imao čudesnu moć da one koji ga ispiju sjedini zauvijek u ljubavi i smrti.
Ali za vrijeme putovanja taj ljubavni napitak (namijenjen Izoldi i Marku) ispiše, zabunom, Izolda i Tristan. Od toga trenutka ni čast, ni obziri, ni vjenčanje Marka i Izolde - ništa nije moglo raskinuti sudbinsku vezu Izolde i Tristana. Saznavši da se ljubavnici potajno sastaju, kralj Marko progna Tristana iz Convalla. Da bi zaboravio svoju ljubav, Tristan se u progonstvu (u Bretanji) ženi kćerkom vojvode Hoela (kojoj je također ime Izolda), nazvanom Izoldom bijelih ruku. Čežnju za Zlatokosom uzalud nastaju potisnuti viteškim bojevima i lovom. Sudjelujući s prijateljem Kaheridnom u nekoj pustolovini, Tristan je smrtno ranjen. Po Kaherdinu šalje poruku Zlatokosoj Izoldi da je želi vidjeti prije smrti. Bijelo jedro na lađi biti će znak da Izolda stiže, a crno da se oglušila pozivu. Zlatokosa Izolda odmah krene na put. Međutim Izolda bijelih ruku, opsjednuta ljubomorom, laže Tristanu da se primiče lađa s crnim jedrima. Tristan od boli umire, a Zlatokosa Izolda, našavši ga mrtva, pada mrtva do njega. Kralj Marko, koji je u isti mah saznao i za njihovu smrt i za tajnu ljubavnog napitka, prenio je u Cornvall tijela nesretnih ljubavnika i sahranio ih jedno do drugoga. Iz njihovih grobova izrasla su dva stabla, čije su se grane međusobno ispreplele nerazdvojivo

Priča o Tristanu i Izoldi (engl. Tristan and Iseult) je stara keltska saga o tragičnoj ljubavi dvoje mladih.
Nastanak i razvoj
Iako nastala dosta ranije među Keltima, ova legenda tek od srednjeg veka dobija na važnosti, naročito u Francuskoj i to u više verzija, od kojih je najpoznatiju napisao Toma Dangleter (franc. Thomas d`Angleterre) oko 1180 god. U moderno ruho ovu verziju je uvio Žozef Bedije (franc. Joseph Bédier) 1900 god. Sagu „Tristan i Izolda“ je takođe obradio i Gotfrid fon Strazbur (nem. Gottfried von Straßburg), na osnovu koje je Rihard Vagner napisao čuvenu istoimenu operu, Tristan i Izolda.
Zaplet
Glavni junaci ove legende su tragični vitez Tristan, sestrić kralja Marka od Kornvola (u Britaniji), i princeza Izolda, kćerka istoimene irske kraljice. Tristanov zadatak bio je da doprati Izoldu svom ujaku za koga je ova bila obećana, ali greškom, u putu, oboje uzimaju ljubavni napitak. Zbog svoje ljubavi prema Izoldi, Tristan krši zavet na odanost stricu. Tristan je inače jedan od vitezova okruglog stola kralja Artura.
MG121 (N)