Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 419
Autor: Domaći
Jezik: Engleski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Retko !!!
Muzej bezuslovne predaje — proslavljene jugoslovenske spisateljice Dubravke Ugrešić — počinje u Berlinskom zoološkom vrtu, sa sadržajem stomaka Rolanda Morža koji je izložen pored njegovog bazena (Roland je umro avgusta 1961). Ovi predmeti — upaljač za cigarete, štapići za lizalice, otvarač za flaše piva, itd. — poput izmišljenih delova samog romana, u početku su naizgled nasumični, ali se na kraju spajaju, smisleno i poetično.
Napisan u različitim književnim oblicima, Muzej bezuslovne predaje prikazuje razbijeni svet života u egzilu. Neka poglavlja ponovo kreiraju dnevni dnevnik naratorove usamljene i otuđene majke, koja kupuje na improvizovanim buvljacima u gradu i čezne za svojom decom; druga je pripovest nalik snu u kojoj krug prijateljica posećuje anđeo. Postoje refleksije i prikazi Holokausta i Jugoslovenskog građanskog rata; portreti evropskih umetnika; recept za supu od kima; dirljiva priča o romantičnom susretu koji pripovedač ima u Lisabonu; opisi porodičnih fotografija; sećanja na varošicu u kojoj je Ugrešić odrastao.
Baveći se temama umetnosti i istorije, starenja i gubitka, Muzej je proganjajući i izuzetno originalan roman. Prema rečima Tajmsovog književnog dodatka, „živo je u svojoj osudi destruktivnih sila i u evociranju onoga što je u pitanju“.
Dubravka Ugrešić (Kutina, 27. mart 1949 — Amsterdam, 17. mart 2023[1]) bila je jugoslovenska, hrvatska i holandska književnica.
Biografija
Završila je komparativnu i rusku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dvadesetak godina radila je u Institutu za nauku o književnosti pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Početkom devedesetih piše eseje protiv nacionalizma, rata i etničke mržnje (kasnije sakupljene u zbirci Kultura laži), zbog čega je hrvatski mediji i hrvatska javnost proglašavaju „izdajnicom“, „narodnim neprijateljem“ i „vješticom”. Godine 1993. Dubravka Ugrešić napušta Hrvatsku i od tada živi u inostranstvu (najčešće se zadržava u Holandiji), gdje piše, predaje na američkim i evropskim univerzitetima i sarađuje u evropskim novinama i časopisima.
Možda je najpoznatija po kratkom romanu Štefica Cvek u raljama života, s podnaslovom Patchwork roman, u kojem se postmodernistički, ironično i duhovito igra trivijalnom literaturom (ljubavni roman) gradeći tekst kao krojni arak s naslovima koji slijede sve krojačke termine, te grafički i sadržajno ušivajući citate, pisma, savjete. Štefica je, nakon ustanovljene popularnosti, 1984. uspješno prebačena i na film (U raljama života, Rajka Grlića).
Stalno preispitivanje prirode pisanja i književnosti, suprotstavljanje popularne kulture visokoj literaturi, te kasnije problematizovanje egzila i pitanja identiteta, najčešća su obeležja njenih romana.
U koautorstvu s Aleksandrom Flakerom uređivala je Pojmovnik ruske avangarde, djelo u deset knjiga. Takođe se bavila prevodima s ruskog jezika (Danil Harms, Boris Pilnjak), te pisala scenarija za film i televiziju (U raljama života, Za sreću je potrebno troje). Knjige Dubravke Ugrešić prevedene su na gotovo sve evropske jezike i nagrađivane međunarodnim nagradama.[појаснити]
Preminula je u Amsterdamu 17. marta 2023.[2][3]
Dela
Mali plamen (knjiga za djecu, 1971)
Filip i sreća (knjiga za djecu, 1976)
Poza za prozu (pripovijetke,1978)
Nova ruska proza (studija, 1980)
Štefica Cvek u raljama života (kratak roman,1981)
Život je bajka (pripovijetke,1983)
Forsiranje romana-reke (roman, 1988)
Kućni duhovi (knjiga za djecu, 1988)
Američki fikcionar (eseji, 1993)
Kultura laži (eseji, 1996)
Muzej bezuvjetne predaje (roman,1998)
Zabranjeno čitanje (eseji, 2001)
Ministarstvo boli (roman, 2004)
Nikog nema doma (eseji, 2005)
Nagrade
Nagrada Meša Selimović (1988)
Nagrada `Ksaver Šandor Gjalski` (1988)
NIN-ova godišnja nagrada za roman (prva spisateljica koja je dobila nagradu, 1988)
Nagrada Grada Zagreba (1989)
Godišnja švajcarska nagrada za najbolju europsku knjigu eseja (Prix Europeen de l’ Essai Charles Veillon, 1996)
Njemačka nagrada SWF-Bestenliste Literaturpreis (1998)
Nizozemska nagrada `Versetsprijs` (Versetsprijs, Stichting Kunstenaarsverzet 1942—1945, 1997)
Austrijska državna nagrada za evropsku književnost (Osterreichischen Staatspreis fur Europaische Literatur 1999)
Njemačka nagrada za esejistiku `Heinrich Mann` (Heinrich Mann Preis, Akademie Der Kunste Berlin, 2000)
Priznanje PEN centra BiH (2002)
Nagrada `Katarina Frankopan` (odbila primiti, 2002)
Talijanska nagrada Premio Feronia – Citta di Fiano (2004)
Britanski Independent Foreign Fiction Prize, uži izbor (2006)