ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Godina izdanja: Tv

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Steg pripada u svoje vreme široko rasprostranjenoj vrsti “vojnog”, tačnije rečeno “oficirskog romana”. U središtu radnje stoji Herbert Menis koji je u I svetski rat ušao kao dobrovoljac, inače sin jednog svadljivog poručnika fregate i bratanac iz drugog kolena jednog uglednog pešadijskkog generala. Priča njegovog života počinje ustvari u jesen 1918, kad mladi zastavnik, posle zalečenja teške rane od metka još rovit biva prekomandovan u Beograd i odatle praktično istog dana po kazni upućen u obližnji Banat. Jer u beogradskoj operi drznuo se da upadne u ložu jedne nadvojvotkinje da bi njenoj „očaravajućoj“ pratilji, građanki Rezi, spontano izrazio svoj ljubavni interes. K njoj ga vode dva uzastopna smela noćna jahanja, a kod trećeg mu je bilo obećano i „ispunjenje“. Ipak, već u tom trenutku se između njega i nje proguralo jedno drugo i stvarno kuriozno ljubavno čuvstvo, privlačna sila „stega“ „koji je čistiji nego što je ikad bilo neko devojačko srce“.Umesto da treći put po noći jaše ka Rezi, mladi oficir neočekivano mora sa svojim vojnicima nazad ka Beogradu. A na dunavskim mostovima punim zamahom odvija se ono nepojmljivo: „pobuna“ u redovima armije k.u.k. i zauzimanje Beograda od strane Saveznika. Propasti Dunavske monarhije Menis se opire tako što se priseća svoje „zakletve zastavi“ i zariče se da steg koji mu je u međuvremenu pao u deo vrati u Beč. Ali u Šenbrunu carska kuća već sedi na spakovanim koferima. Ratna znamenja završavaju u plamenu.U najkraćim crtama ovo je okvir radnje. Roman se čita tečno a na jednom mestu, u epizodi sa ritmajsterom Hakenbergom i pobunom na pontonskom mostu nizvodno od Kalemegdana, poprima gotovo klajstovsku dimenziju...



Alexander Lernet-Holenia (21. listopada 1897., Beč — 3. srpnja 1976.) bio je austrijski pjesnik, romanopisac, dramaturg i pisac scenarija i povijesnih studija koji je proizveo heterogeni književni opus koji je uključivao poeziju, psihološke romane koji opisuju prodor onostranog ili nestvarnog doživljaje u stvarnost i rekreativne filmove.

Mladost i zasluge u Prvom svjetskom ratu
Lernet-Holenia rođena je 1897. kao Alexander Marie Norbert Lernet od Alexandera Lerneta (časnika prekooceanskog broda) koji je oženio njegovu majku Sidonie (rođenu Holenia) malo prije njegova rođenja. Majčino je djevojačko prezime pridodao svom obiteljskom prezimenu tek kad su ga 1920. službeno usvojili koruški rođaci njegove majke (čija je aristokratska obitelj nakon rata izgubila većinu svog bogatstva). U srpnju 1915. Alexander je završio srednju školu u Waidhofenu an der Ybbs i započeo je studij prava na Sveučilištu u Beču, ali se dobrovoljno prijavio u austrougarsku vojsku u rujnu 1915. i borio se u Prvom svjetskom ratu od 1916. nadalje, služeći na istočnim bojištima i završivši rat kao poručnik. Tijekom službe prvi put se počeo baviti poezijom i postao je štićenik Rainera Marije Rilkea 1917. [potreban citat]

Pjesnik/romanopisac u međuratnom razdoblju
Nakon rata Lernet-Holenia je postao pisac s punim radnim vremenom i objavio je svoju prvu zbirku poezije, Pastorale, 1921. i svoju prvu dramu, Demetrius, 1925. [potreban citat]

Za vrijeme Trećeg Reicha
Lernet-Holenia je sudjelovao u invaziji na Poljsku kao reaktivirani i unovačeni rezervni poručnik, iskustvo na kojem je temeljio svoj roman iz 1941. Die Blaue Stunde (Plavi sat) koji je nakon rata postao poznat pod naslovom Mars im Widder (Mars u Ovnu). Nazvana je `jedinim austrijskim romanom otpora` jer radnja ima ideološki problematičan središnji lik, nagovještava postojanje aktivne političke opozicije i zato što je nacistička vlada zabranila i stavila u karantenu prvo izdanje knjige. Njegov je rad također bio dio književnog događaja u umjetničkom natjecanju na Ljetnim olimpijskim igrama 1936..[1]

Iako je Lernet-Holenia napravio unosan posao kao popularni scenarist za vrijeme Trećeg Reicha, bio je jedan od rijetkih uspješnih austrijskih autora koji su se držali podalje od nacionalsocijalizma i odbijali podržati nacistički politički sustav ili sudjelovati u njegovom ozloglašenom krv i tlo književni napori. Međutim, kako bi ostao u poslu, morao se dogovoriti s režimom, što je uključivalo i to da postane glavni dramaturg u `Heeres-Filmstelle` (audiovizualni medijski centar Wehrmachta u Berlinu, zadužen za proizvodnju propagandnih filmova za vojna kina) nakon što je Poljska kampanja. Robert Dassanowsky je izjavio da su `rane akcije [Lernet-Holenije] u Reichu bile zbunjene, činilo se da se kolebaju između naivnosti i često nespretnih, često oštroumnih postupaka preživljavača... jedinstvena, ali ne i neshvatljiva pozicija.` [2] Lernet -Holenia je postajala otvorenija kako je rat odmicao. Nakon što je 1944. smijenjen s javnog položaja, izbjegao je službu na istočnom ratištu zbog izmišljene bolesti i uz pomoć mreže otpora.

Poslijeratno razdoblje
Budući da je bio politički neokaljan, [potrebno je pojašnjenje] javno priznanje Lernet-Holenije ponovno je naglo poraslo nakon Drugog svjetskog rata i postao je ikona austrijske kulturne scene. Samo 1948. godine snimljena su tri filma temeljena na njegovim romanima, u kojima su glumili istaknuti glumci kao što su Maria Schell i Attila Hörbiger. Zajedno s Friedrichom Torbergom (i kasnije s Güntherom Nenningom) bio je suuređivač časopisa za intelektualnu kulturu Forum počevši od 1957. Godine 1969. izabran je za predsjednika austrijske sekcije PEN kluba, ali je dao ostavku 1972. u znak protesta zbog dodjele Nobelove nagrade. Heinrichu Böllu, kojeg je Lernet-Holenia smatrao pristašom frakcije Crvene armije.[potreban citat]

Privatni život i osobnost
Alexander Lernet oženio je Lernet-Holenijinu majku (udovicu barunicu Sidonie Boyneburgk-Stettfeld) neposredno prije njegova rođenja. Glasine koje su pripisivale biološko očinstvo habsburškom nadvojvodi biografi su održavali tijekom njegova života i nakon njega, ali nikada nisu bile potkrijepljene.


Povijesna oznaka, palača Hofburg. `U ovom krilu Hofburga pjesnik Alexander Lernet-Holenia živio je i radio od 1952. do svoje smrti 1976.`
Godine 1923. Alexander Lernet-Holenia — izvorno protestant — prešao je na rimokatoličku vjeru. Bio je oženjen Evom Vollbach i živio je s njom u St. Wolfgangu im Salzkammergutu od 1926. do 1951. kada se par preselio u Beč. Od 1952. do smrti živio je u državnim stanovima u carskoj palači Hofburg. Lernet-Holenia ostao je otvoreni politički konzervativac i aristokratski elitist tijekom svog života, stav koji ga je dovodio u sve veći sukob s prevladavajućom lijevom kulturom 1960-ih, priskrbio mu reputaciju `teškog starca austrijske književnosti` i gnoj odvela ga je u sve veću izolaciju tijekom njegovih posljednjih godina.[potreban citat]

Umro je od raka pluća 1976., dvije godine nakon što je pod pseudonimom G. T. Dampierre objavio svoj posljednji roman Die Beschwörung (Čarolija).