ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 295
Jezik: Engleski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Nakon eksplozije, verovatno nuklearne, koja je po svoj prilici uništila čitavu Zemlju, Emanuel Kont i njegovih šestoro pratilaca učinili su zamak Malevil, čiji im je duboki podrum omogućio opstanak, početnu tačku svojih napora da obnove civilizaciju, što bi takođe uključivalo konfrontaciju sa drugim grupama preživelih, bilo lutajućim grupama ili posednutim organizovanim nomadskim grupama.

Kvalifikacija naučne fantastike može se smatrati preuveličanom u vezi sa ovim romanom, jer se samo početna situacija (uništenje ljudske civilizacije eksplozijom nepoznatog porekla) pridružuje postapokaliptičnoj temi, tada veoma popularnoj u naučnoj fantastici. Sve ostalo u romanu govori kako se grupa čudesnih preživelih suočava sa izazovom obnove ljudskog društva. Sa ove tačke gledišta, možemo reći da roman pripada žanru Robinzonade.

U ovom romanu obrađene su mnoge teme: religija, politika, mesto žene u društvu, ruralni svet, uloga poglavice, svakako iz ugla mini-zajednice, ali koje se odnose na naše društvo.



Robert Merle (francuski: [mɛʁl]; 28. kolovoza 1908. - 27. ožujka 2004.) bio je francuski romanopisac.[1]

Rani život
Merle je rođen 1908. u Tébessi, francuski Alžir. Njegov otac Félix, koji je bio tumač `sa perfektnim poznavanjem književnog i govornog arapskog`, ubijen je 1916. u Dardanelima. Mladi Merle i njegova majka preselili su se u Pariz, gdje je pohađao tri liceja i Sorbonu.[2][3]

Karijera
Akademija i Drugi svjetski rat
Merle je bio profesor engleske književnosti na nekoliko sveučilišta do izbijanja Drugog svjetskog rata 1939. Tijekom rata Merle je regrutiran u francusku vojsku i dodijeljen kao prevoditelj britanskim ekspedicionim snagama. Godine 1940. bio je u evakuaciji u Dunkerqueu na plaži Zuydcoote — koju je nazvao `slijepom i odvratnom lutrijom` — i zarobili su ga Nijemci. Merle je odveden u zarobljeništvo u Stalag VID u Dortmundu i pobjegao je, ali je ponovo uhvaćen na belgijskoj carini. Repatriran je u domovinu u srpnju 1943., a nakon rata odlikovan je Croix du Combattant.[2][3]

Pisanje
Merle je iskoristio svoja iskustva u Dunkerqueu u svom romanu Week-end at Zuydcoote iz 1949., koji je postao `senzacionalan uspjeh` i osvojio Prix Goncourt. Filmsku adaptaciju iz 1964., Weekend at Dunkirk, režirao je Henri Verneuil, a glumio je Jean-Paul Belmondo. Bio je to hit na blagajnama i proslavio je obojicu.[2][3]

Merleov roman iz 1967. Un animal doué de raison (slov. Osjećajna životinja), oštra hladnoratovska satira nadahnuta studijama Johna Lillyja o dupinima i karipskoj krizi, preveden je na engleski i snimljen kao Dan dupina (1973.) s Georgeom C. Scottom u glavnoj ulozi.[4] Merleov postapokaliptični roman Malevil (1972.) također je adaptiran u film 1981. godine.[2] Njegov roman iz 1952. La mort est mon métier adaptiran je u film 1977., njegov roman L`île iz 1962. snimljen je kao miniserija 1987., a Le pre de l`homme (1989) adaptiran je u TV film 1996.

Među ostalim Merleovim djelima su drama Flamineo iz 1950., temeljena na Bijelom vragu Johna Webstera, biografija Oscara Wildea iz 1948. (proširena 1955. kao Oscar Wilde, ili Sudbina homoseksualnosti), te različiti prijevodi uključujući Gulliverova putovanja Jonathana Swifta. Godine 1965. Merle je napisao Moncadu: premijernu borbu Fidela Castra i Ahmeda Ben Belle, i otprilike u to vrijeme preveo dnevnike Che Guevare. Do invazije Crvene armije na Afganistan, Merle je bio simpatizer Francuske komunističke partije.[2] On je rekao:

Bio sam samo manji militant, a moji prijatelji Crveni nisu odobravali ono što sam napisao. Što se tiče studentskih nereda u svibnju 1968., nikad nisam vjerovao u realnost te revolucije. Jedina vrijedna stvar koja je proizašla iz toga bilo je oslobađanje seksualnih odnosa.[2]

Merleovo `glavno postignuće` bila je njegova serija povijesnih romana od 13 knjiga, Fortune de France (1977. – 2003.), koji rekreiraju Francusku iz 16. i 17. stoljeća kroz oči fiktivnog protestantskog liječnika koji je postao špijun. `Pravi poznavatelj jezika`, Merle je napisao romane koristeći mnoge prikladne francuske govorne ritmove i idiome povijesnog razdoblja.[2][3][5] Serija je učinila Merle poznatim imenom u Francuskoj, a autora su više puta nazivali Alexandreom Dumasom 20. stoljeća.