Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje Organizovani transport: 210 din |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Lično |
Grad: |
Smederevska Palanka, Smederevska Palanka |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2002.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Sabrana dela Bobe Blagojević
Altera/ Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 2002.
Tri knjige, tvrde povez, zaštitni omot.
Odlično očuvane, najverovatnije nekorišćene.
Zbirka priča „Sve zveri što su s tobom“ je prva knjiga Bobe Blagojević, čija je pojava bila obeležena izuzetno afirmativnom reakcijom kritike. Za ovu knjigu 1975. dobila je Nolitovu nagradu, ali je za života napisala još samo roman `Skerletna luda`, sa kojim je ušla u najuži izbor za Ninovu nagradu. Treća knjiga koja čini ovu ediciju njenih sabranih dela, roman `Putnica`, objavljena je posthumno.
Naslov zbirke potiče iz knjige Postanja: Sve zvjeri što su s tobom od svakoga tijela, ptice i stoku i što god gmiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji. Ovim biblijskim citatom osam priča koje čine ovu zbirku povezano je u celinu, a njihovi naslovi: Puž, Ovca, Veverica, Lisica, Bubašvaba, Pas, Mačka i Crv, predstavljaju psihološke projekcije, odnosno predmet poistovećivanja ili transformacije glavnih junaka.
Pripovetke odišu atmosferom porodičnog doma iz XX veka, baveći se disharmoničnim odnosima njegovih članova. Tu nemogućnost da izađu iz destruktivne ili represivne stvarnosti, da izađu iz uloge žrtve koja im je dodeljena u porodičnoj psiho-drami, junaci prevazilaze preobražajem – fizički ili duhovno, odnosno poistovećivanjem sa jednom od naslovnih „zveri“. Likovi i svojim ponašanjem i izgledom asociraju na određenu životinju i pre nego što se u nju transformišu, stoga se i fantastika u ovim pričama ogleda upravo u toj nedoumici da li je do preobražaja zaista i došlo.
Roman Skerletna luda, prva kniga koja se zove i druga knjiga predstavlja drugu knjigu iz edicije Sabranih dela Bobe Blagojević. U pitanju je jedini roman koji je objavljen za života autorke, i to dvadeset godina nakon njene prve knjige, zbirke priča Sve zveri što su s tobom. Kao i prvu knjigu, i ovu je kritika prihvatila izuzetno afirmativno, i našla se u najužem izboru za NIN-ovu nagradu za roman godine. Članovi žirija u obrazloženju su naveli da je reč o „prefinjenoj psihološkoj prozi“ (Pavle Zorić), „ozbiljnom psihološkom romanu“, „intrigantnom“ i „stilski besprekornom“ (Vasa Pavković), kao i da je u pitanju „visoko kultivisana proza“ i nesumnjivo „literarni prevrat“ (Slavko Gordić).
U dnevničkim zabeleškama koja prate ovo izdanje knjige, otkrivamo autorkina promišljanja o samom postupku pisanja romana, koja su pratila nastajanje ovog dela.
„Skerletna luda je obračun sa vremenom, prošlim ali i sadašnjim. Knjiga se bavi trajnim posledicama ideologije, lažnog mišljenja koje se u času poraza prerušava u bilo kakvu odoru, pa i lude, i pokušava da promeni boju svoje zastave.“
„Iskustvo romana razumeti kao roman. Ono što radim, pišem, delo samo razume, a ne ja. Ja sam samo neophodni svedok.“.
Roman „Putnica – dva detinjstva“ objavljen je posthumno, kao treća knjiga Sabranih dela Bobe Blagojević.
U pitanju je autobiografski roman, propraćen autorkinim zapisima, opaskama i sećanjima, kao i fotografijama koje potkrepljuju njeno „putovanje“.
„Putnica, stvarana kao roman, prepliće se sa sudbinom pisca, manje kao sećanje a više kao ispovest: otkrovenje svirepe prošlosti, tegoba nasleđa imena mrtvih i njihovog glasa, svest o putovanju kao umiranju, čežnja za lepotom večnog života.“
Boba Blagojević
„Zar sam to ja? U bunilu, sasvim kao da je san, posmatram brod kojim ću putovati. Neće to trajati dugo, ali ja se plašim putovanja. Sprema se nevreme nad Kanalom, užasni crni oblaci. Ogromni talasi, tamno sivi, udaraju o dokove. Na obali sam i ne znam gde da se sklonim. Veliku dizalicu kao da ruši nalet vetra, a veliki, veliki talas kao da potapa brod. Pomišljam da se sklonim sa obale, u crkvu (i već sam tamo), ali njeni zidovi podrhtavaju, kupola se nadima kao riblji mehur. I iznenada, nevreme prolazi a da nisam ni primetila, i meni je žao što je tako brzo prošlo. Na dokovima sluzava morska trava, uginula riba, komad daske, a oblaci se mirno spuštaju na uzburkano more, sad već svetlucavi kao magla.“