Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 306
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Svakodnevno ništavilo obuhvata vreme patriotskog oduševljenja u kome se na Kubi rađa jedna devojčica, 2. maja 1959. godine, pa sve do večeri kada trideset godina kasnije i u jeku `posebnog perioda` (nemaština, besparica, ugrožena ljudska prava), dva muškarca njenog života igraju šah kako bi stekli privilegiju da s njom čekaju jutro. Napolju, jer to je poslednje utočište u ovom sentimentalnom političkom vaspitanju - čeka je ogromno more, preko kojeg su pobegli mnogi njeni dragi prijatelji.
Soe Milagros Valdes Martines (šp. Zoé Milagros Valdés Martínez; Havana, 2. maj 1959) je kubanska pesnikinja, romanopisac, scenarista, filmski režiser i blogerka.
Biografija
Soe Valdes je rođena 2. maja 1959. godine u Havani, u godini trijumfa Fidela Kastra u Kubanskoj revoluciji. Njen otac je napustio njenu porodicu dok je Soe još bila dete, tako da ju je odgojila majka. Sa sedamnaest godina napisala je svoju prvu pesničku zbirku Odgovori za život (šp. Respuestas para vivir). Kada je napustila školovanje u Havani 1984. godine preselila se u Pariz, gde je radila u kubanskoj delegaciji pri Unesku, kao i u kancelariji za kulturu kubanske amabasade u Parizu. Krajem osamdesetih odlučila je da se vrati u Havanu. U periodu 1990-1995 radila je kao scenarista i zamenik direktora kubanskog filmskog magazina. 1993. godine objavila je svoj prvi roman Plava krv (šp. Sangre Azul). Razočarana situacijom na Kubi 1995. godine ponovo napušta Kubu sa tadašnjim suprugom Rikardom Vegom (šp. Ricardo Vega), rediteljem sa kojim ima kćerku Atis Lunu (šp. Attys Luna). Preselila se u Pariz, a 1997. godine dobila je špansko državljanstvo i ujedno regulisala prebivalište u Francuskoj prestonici.[1] [2] Osim španskog, ima i francusko državljanstvo, a od strane države Francuske dobila je Orden viteza za umetnost i književnost. Dobila je i titulu počasnog doktora nauka Univerziteta Valonsijen, kao i Veliku zlatnu medalju (franc. Grande Médaille de Vermeil) grada Pariza za doprinos ljudskim pravima i izuzetnu književnu karijeru.