Godina izdanja: 2001
ISBN: 953-6791-16-1
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani

Autor: Valery, Paul
Izdavač: Zagreb : Vuković & Runjić, 2001
Materijalni opis: 89 str. : ilustr. ; 20 cm
Edicija: Biblioteka Džepna
Napomena: Prevod dela: L` homme et la coquille.
Str. 81–89: Pogovor / Ingrid Šafranek.
Predmetna odrednica: Valery, Paul, 1871–1945 – biobibliografski podaci
Francuska književnost. Eseji
Jezik: hrvatski


Ova pjesničko-esejistička meditacija klasika francuske književnosti na temu školjke prikazuje ga u najboljem svjetlu: istodobno kao pjesnika i filozofa, nadahnutog i promišljenog, razigranog i discipliniranog. Osciliranje između poezije i filozofije obilježilo je Valéryjev opus, u nas, na žalost, većim dijelom nepreveden.
Ilustrirano crtežima u olovci Henrija Mondora.

Školjka, kristal i cvijet izdvajaju se iz ukupnosti osjetilnih stvari, te među svim bićima u prirodi ponajbolje pokazuju ideje reda i fantazije, otkrića i nužnosti, zakona i iznimke, te je stoga upravo promatranje školjke nadahnulo autora ovoga poetskog eseja na razmišljanje o suodnosu prirode i umjetnosti, kojima je zajedničko strukturiranje kaosa u viši red i sklad. Kao i umjetničkom djelu, i školjci je svojstven sklad, savršenstvo, geometrija, slučaj i smisao, maštovitost i gdjekad razmetljiva urešenost. Kao i ove iznimne prirodne tvorbe, i umjetnička je djelatnost organski cjelovita, neprolazna i neophodna. Školjku se, naposljetku, može shvatiti kao metaforu za samo umjetničko djelo.

Pol Valeri (fr. Paul Valéry) je francuski pesnik i esejista. Rođen je u Setu u Francuskoj, 30. oktobra 1871. godine. Studirao je pravo u Monpeljeu. Godine 1892. nastanjuje se u Parizu. Na njega su uticali Edgar Alan Po i Stefan Malarme, ali on napušta pesništvo i posvećuje se studiju matematike, arhitekture i filozofije. Od 1897. do 1900. državni je činovnik, potom sekretar direktora novinske agencije „Havas`. U slobodno vreme bavi se i dalje matematikom i fizikom. Tek je 1913. godine na nagovor Andrea Žida pristao da sredi za štampu svoje mladenačke strofe. U prvi mah nameravao je da napiše još dvadesetak propratnih stihova kao svoj konačni oproštaj od poezije. Međutim, rad ga je toliko zagrejao da je umesto kratke prigodne improvizacije nastala poduža poema (514. stihova), koju je pisao više od četiri godine: „Mlada Parka“ (1917). Umesto definitivnog rastanka, to je bio definitivan povratak.
Član Francuske akademije (1925), predsednik Instituta za intelektualnu kooperaciju (1933), profesor poezije na College de France (1936–45), Valeri je između dva rata slovio za najelitnijeg predstavnika francuskog duha. U doba dadaističkih i nadrealističkih manifesta, Valeri je nasuprot tim pravcima, apologet intelekta, stroge mentalne discipline i klasične versifikacije. Previše realan, lišio je svoje stihove svake spontanosti i topline. Njegova algebarska poezija obiluje rebusima i teško se čita bez komentara – jedan takav komentar dao je Gustave Cohen za poemu „Groblje kraj mora“: „Valerijeva proza zanimljivija je (i jasnija) od njegovih stihova.“
Posebno sumnjičav prema istoriji, indiferentan prema religiji, skeptik koji pesimistički gleda ne samo na sudbinu savremene Evrope nego i na ljudsku sudbinu uopšte, polit, amater koji ne pripada nijednoj partiji i „slobodno sumnja u sve što je sumnje dostojno“, Valeri u svojim esejima raspravlja o najrazličitijim temama: o književnosti i arhitekturi, o lažima istoriografije i zločinima politike, o čeliku i elektricitetu, o ženama i parfemima. Istorija je – smatra Valeri – od svih produkata intelektualne hemije najopasnija: ona obmanjuje, uspavljuje i opija; ona dočarava lažne uspomene i zavodi narode do megalomanskog delirijuma.
Umro je u Parizu, 20. jula 1945. godine.
MG12